Revr-679/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 679/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., K., kojeg zastupa punomoćnik B. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. T.-B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopustivosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-639/13-2 od 8. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2686/09-23 od 24. prosinca 2012., u sjednici održanoj 29. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka tuženika od 19. listopada 2009. o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena (toč. I), da je radni odnos prestao 10. studenoga 2009. (toč. II), za isplatu plaće od 19. listopada do 10. studenoga 2009. bruto od 5.291,52 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III) i naknadu štete od 31.360,56 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. IV), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove 11.250,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.250,00 kn.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi nisu prekoračili tužbeni zahtjev. To zbog toga jer nižestupanjski sudovi nisu svoju odluku utemeljili izvan okvira razloga i činjenica navedenih u obrazloženju odluke o otkazu (list 9 spisa). Stoga, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

Jednako tako, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer razlozi pobijanih presuda ne proturječe sadržaju spisa, pa tako niti onome što je navedeno u odluci o izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu.

Neosnovano tužitelj sadržajem revizije ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u svezi čl. 375. ZPP. To zbog toga jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 19. listopada 2010. za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 10. studenoga 2009., zahtjev za naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza i naknade plaće za razdoblje nakon nezakonitog otkaza.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. travnja 2008. (list 6 do 8 spisa) na poslovima montaže i servisa opreme,

- da mu je tuženik izvanredno otkazao navedeni ugovor o radu (list 9 spisa) uz obrazloženje da je zbog osobito teške povrede radnog odnosa, izgubio povjerenje u tužitelja koji je radio u drugom konkurentnom društvu koje se bavi istim poslovima i to K. o. d.o.o. kod radnika G. K. koji je ranije bio tuženikov radnik i osnovao to društvo (K. o. d.o.o.), preuzevši već pripremljene i dogovorene projekte tuženika (sa V. H. d.o.o.),

- da je tužitelj priznao da je više puta radio za tvrtku K. o. d.o.o. izvan radnog vremena (subotom, na prijateljskoj osnovi), jer je želio pomoći G. K., upotrebljavajući svoj alat (za ugradnju opreme u V.), time da je službeno vozilo svog poslodavca (tuženika) koristio samo zato što je njegovo bilo u kvaru,

- da je tužitelj tuženiku zahtjev za zaštitu prava podnio pravovremeno 4. travnja 2009., a slijedom toga i predmetnu tužbu 30. studenoga 2009.,

- da kod tuženika nije bilo osnovano Radničko vijeće, niti je djelovao sindikat,

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 12 godina, te da je tuženik bio zadovoljan njegovim dotadašnjim radom, kao i da tužitelj uzdržava maloljetno dijete.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev. Naime, prema shvaćanju sudova otkaz ugovora o radu ne opravdava samo teška povreda radne obveze već i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa slijedom toga imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, sudovi zaključuju da je rad tužitelja za konkurentsku tvrtku K. o. d.o.o. koju je par mjeseci ranije osnovao radnik tuženika i preuzeo poslove tuženikova dotadašnjeg partnera (V. H. d.o.o.), doveo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika i onemogućio nastavak radnog odnosa u kojem slučaju je opravdano donošenje pobijane odluke o otkazu. Pritom drugostupanjski sud u obrazloženju (primjenom odredbe čl. 373.a ZPP) navodi da je tuženik odredbom čl. 42. Pravilnika o radu (list 38 spisa) odredio da se osobito teškom povredom radnog odnosa ili u vezi s radom, a što je razlog za izvanredni otkaz, smatra i konkurencija radnika poslodavcu. Stoga, da je tužiteljeva radna obveza bila da se suzdržava od postupaka kojima konkurira poslodavcu, što je tužitelj evidentno prekršio i na taj način povrijedio svoju radnu obvezu.

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst i 68/05 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu te okolnosti konkretnog slučaja i prema ocjeni ovoga suda pravilno se u obrazloženju pobijane presude navodi da nije odlučno u konačnici je li tužitelj počinio tešku povredu radne obveze ili se radi o drugoj osobito važnoj činjenici, kada uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, budući je posljedica ista – nepovjerenje poslodavca koje onemogućava nastavak radnog odnosa. Naime, logično je i razumljivo da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja koji je, pa makar i na prijateljskoj osnovi, pomagao G. K., obavljajući poslove za tvrtku K. o. d.o.o. koju je osnovao G. K. – tuženikov bivši radnik, preuzevši već pripremljene i dogovorene projekte tuženika (sa V. H. d.o.o.), a što je sve jasno i određeno navedeno u izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu (list 9 spisa). Stoga, suprotni navodi revizije nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. U odnosu na navode revizije vezane za zakonsku zabranu natjecanja, valja odgovoriti, da to što se drugostupanjski sud u obrazloženju pozvao i na odredbu čl. 99. ZR (prema ocjeni ovog suda nepotrebno), nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Kako je u okolnostima konkretnog slučaja pravilno ocijenjeno da su bile ostvarene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz tužiteljeva ugovora o radu, to navodi tužitelja kojima ponovno, sada u reviziji, ukazuje na dugogodišnji staž kod tuženika (12 godina), činjenicu nekažnjavanja, socijalne prilike, njegove obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu i slično, nisu okolnosti na temelju kojih bi sudovi u predmetnoj situaciji mogli ocijeniti otkaz tužiteljeva ugovora o radu nedopuštenim.

Opširni navodi revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu sukladno čl. 385. ZPP, razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju, pa isti nisu niti uzeti u razmatranje.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (toč. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 29. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.