Revr-186/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 186/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz P., zastupanog po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tuženika Č. – V. d.o.o. V., zastupanog po direktoru R. Š. i punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., radi nezakonitosti odluke o prestanka rada i vraćanja na rad, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž-3540/06-3 od 21. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-262/06-38 od 27. rujna 2006., u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2007.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da nije zakonit otkaz Ugovora o radu od 31. kolovoza 1991., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad, na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog udaljenja s rada i priznati mu sva prava iz radnog odnosa do povratka na rad te mu isplatiti dospjele, a neisplaćene plaće sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do konačne isplate. Ujedno je odbijen i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška.

U toč. II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak tuženiku, u iznosu 1.525,00 kn u roku od 8 dana.

U toč. III. izreke tuženik je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu mu parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se revizija prihvati, a nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, a sukladno odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud ne nalazi se da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja.

Tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge, oni su jasni, nema proturječja sa stanjem spisa, zbog čega se presuda u svemu može ispitati.

Kada je nižestupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, time je i pravilno primijenio materijalno pravo, a to iz sljedećih razloga.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja

- da je tužitelj zasnovao radni odnos 01. siječnja 1979. kod bivšeg društvenog poduzeća Č. Č., OOUR P. p. Č., Poslovna jedinica V. i to 30. rujna 1987.,

- da je tužitelju nastavljen radni odnos od 01. listopada 1987. u tvrtki Č. p.o. Č., PJ V., koji je trajao do 31. kolovoza 1991.,

- da je tužitelju radni odnos prestao 31. kolovoza 1991. u poduzeću Č. p.o. V.,

- da je pravni slijednik društvenog poduzeća Č. s.p.o. Č. koje je donijelo odluku o prestanku radnog odnosa tužitelju, Č. d.d. Č., sada u stečaju,

- da je Č. d.d. Č. osnovao tuženo poduzeće u ovom sporu, Č. V. d.o.o. iz V., 1997. godine.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije ni u kakvom građansko-pravnom odnosu sa tuženikom, jer je to poduzeće osnovano tek 1997., a nije pravni slijednik poduzeća koje je tužitelju donijelo odluku o prestanku radnog odnosa o kojem se raspravlja u ovom sporu.

Pukom činjenicom osnivanja novog društva, a sukladno odredbi iz čl. 385. i 388. st. 1. toč. 6. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 11/93 – dalje ZTD), ne prelaze na novoosnovano društvo obveze njegovog osnivača o prelasku obveze osnivača na novoosnovano društvo (1997. godine), moglo bi se govoriti samo u situaciji ako bi tako osnivač ugovorio prilikom osnivanja društva, a da je tome tako u ovom predmetu nitko i ne tvrdi.

U konkretnom slučaju ne radi se, a suprotno reviziji, niti o situaciji iz čl. 129. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95 – dalje ZR), jer osnivanje novog društva (1997. godine) ne predstavlja situaciju koju predviđa prije navedena zakonska odredba, a prema kojoj bi moglo doći do prijenosa svih ugovora o radu na novog poslodavca, pa bi u tom slučaju i novi poslodavac odgovarao za ispunjenje obveza nastalih kod prijašnjeg poslodavca i u onom slučaju da Ugovor o radu nije sklopljen između novog poslodavca i radnika.

Naime, prije navedena zakonska odredba, u svojem stavku 1., ima u vidu promjenu osobe ili pravnog položaja poslodavca zbog kojega bi moglo doći i do prijenosa Ugovora o radu i svih obveza preuzetih po Ugovoru o radu na novog poslodavca, ali ukoliko je do tih promjena došlo zbog nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika trgovačkog društva i slično, a osnivanje novog trgovačkog društva ne predstavlja takav oblik promjene osobe ili pravnog položaja poslodavca.

Kako stoga revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. ožujka 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.