Rev-2889/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2889/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Z., zastupanog po T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika O. M. d. d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. svibnja 1998. godine broj II Gž-4204/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1997. godine broj Pn-2880/94, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I/ Tuženik M. d. d. dužan je tužitelju K.N. iz Z. isplatiti 21.392,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim počev od 18. ožujka 1997. g. do isplate, kao i naknaditi mu trošak postupka 3.332,00 kn, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva od 40.168,00 kn preko iznosa dosuđenog pod I izreke ove presude.”

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena u smislu revizijskih navoda i da tužitelju bude dosuđena naknada daljnjih troškova postupka srazmjerno uspjehu u sporu i troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u ocjeni sudova o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja u dijelu od 30%, smatrajući da bi se eventualno moglo raditi o doprinosu od najviše 10%, te u odluci o visini nematerijalne štete.

Kod utvrđenih činjenica da je tužitelj ozljeđen u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom vozilu kojim je u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,26‰ upravljao osiguranik tuženika, da je jedini uzrok štetnog događaja alkoholiziranost vozača i da je tužitelj, prije nego se upustio u vožnju s istim, znao za takvo njegovo stanje, suprotno revizijskoj tvrdnji sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su pristanak tužitelja na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola ocijenili kao njegov doprinos nastanku štete u dijelu od 30%.

Sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili i odlučujući o visini nematerijalne štete kada su visinu te štete utvrdili u iznosu od 6.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 3.000,00 kn za pretrpljeni strah i iznosu od 20.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te kada su, obzirom na utvrđenu podijeljenu odgovornost dosudili tužiteljurazmjerni dio pravične novčane naknade.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini navedenih oblika nematerijalne štete.

Tako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio nagnječenje vratne kralježnice, potres mozga i nagnječenje glave, da je zbog tih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta sedam dana, srednje jake bolove oko 10 dana, te bolove slabog intenziteta tri tjedna, da je pretrpio i strah, i to kratkotrajni primarni strah u trenutku nezgode, a u daljnjem tijeku liječenja sekundarni strah srednjeg do blažeg intenziteta oko četiri tjedna, te da su ozljede ostavile trajne posljedice koje se očituju u povremenim glavoboljama, vrtoglavici, bolovima u vratnoj kralježnici, razdražljivosti, zaboravljivosti i bolnosti paravertebralnih mišića pri rotaciji, a zbog čega su smanjene životne aktivnosti tužitelja za 15%.

Cijeneći sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja, kao i njegovu životnu dob (24 godine u vrijeme nastanka štetnog događaja), i po ocjeni ovoga suda naprijed navedeni iznosi naknade za sve oblike nematerijalne štete koje su utvrdili sudovi predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima

propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.).

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. siječnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.