Revt-100/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 100/15-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. b. d.d. iz S., kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u O. društvu I. i partneri u S., protiv tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije iz Š., kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u O. društvu H., R. i partneri, Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2801/11-3 od 4. studenoga 2014., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-38/11 od 10. veljače 2011., u sjednici održanoj 14. listopada 2015.,

r i j e š i o j e :

1. Uvažava se revizija tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2801/11-3 od 4. studenoga 2014. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi.

2. Odbacuje se podnesak – dopuna revizije tuženika od 2. ožujka 2015., kao nepravodoban.

3. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizije tuženika.

Obrazloženje

Presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-38/11 od 10. veljače 2011. glasi:

"I. Platni nalog Trgovačkog suda u Šibeniku, poslovni broj 4. Pl-15/10 od dana 19. travnja 2010. godine ukida se i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku osam dana plati tužitelju iznos od 2.748.635,60 kuna zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 5.000,00 kuna."

II. Dužan je tužitelj u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 283.954,77 kune."

Pobijana drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2801/11-3 od 4. studenoga 2014. glasi:

"Uvažava se tužiteljeva žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-38/11 od 10. veljače 2011. i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj Pl-15/10 od 19. travnja 2010.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 210.653,12 kn u roku od osam dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 93.661,18 kn kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 33.800,40 kn."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže ukinuti drugostupanjsku i predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava navode revizije i predlaže njeno odbijanje.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tuženik u reviziji neosnovano ističe prigovor postojanja više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP, koje je po mišljenju tuženika počinio drugostupanjski sud. U bitnom se radi od revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj parnici je pravilnost i zakonitost platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.748.635,60 kn. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je 14. ožujka 2008. sklopljen Ugovor o ustupanju potraživanja (cesija) između trgovačkog društva H. d.o.o. (cedent), Opće bolnice Šibenik (cesusa) te I. b. d.d. (cesionara),

- da je tim Ugovorom utvrđeno da H. d.o.o. (cedent) ima potraživanje prema Općoj bolnici Šibenik (cesus) u iznosu od 2.748.635,60 kn na temelju računa br. 014/08-B, a da I. b. d.d. (cesionar) ima potraživanje prema H. d.o.o. u iznosu od 2.748.635,60 kn na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu od 14. ožujka 2008.,

- da je tim Ugovorom H. d.o.o. u cijelosti ustupio I. b. d.d. svoja potraživanja koja je imao prema Općoj bolnici Šibenik, te da prema istoj više nema nikakva potraživanja,

- da se Ugovorom Opća bolnica Šibenik obvezala ustupljeno potraživanje platiti I. b. d.d. (čl. 3. Ugovora),

- da je Ugovorom određeno da H. d.o.o. odgovara I. b. d.d. za postojanje i naplativost ustupljenog potraživanja, te da obveze H. d.o.o. prestaju tek ako Opća bolnica Šibenik o dospijeću u cijelosti isplati ustupljeno potraživanje, a ukoliko to ne učini H. d.o.o. ostaje u obvezi prema I. b. d.d. (čl. 4. Ugovora),

- da je tuženik nakon sklapanja tog Ugovora, a prije utuženja, platio iznos od 2.748.635,60 kn društvu H. d.o.o.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o posebnom slučaju ustupanja tražbine iz čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje ZOO) tj. o ustupanju radi ispunjenja pa je pozivom na odredbu čl. 88. st. 4. ZOO zaključio da dužnik ima mogućnost svoju obvezu ispuniti ili ranijem vjerovniku (ustupitelju tražbine) ili novom vjerovniku, odnosno da je tuženik mogao svoju obvezu podmiriti ranijem vjerovniku čime se oslobodio obveze.

Odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da su u predmetnom Ugovoru o ustupanju potraživanja (cesija) od 14. ožujka 2008. sadržana dva ugovora i to ugovor o cesiji radi ispunjenja koji je sklopljen između društva H. d.o.o. kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine te ugovor o pristupanju dugu sklopljen između tuženika kao pristupitelja dugu i tužitelja kao vjerovnika na temelju kojeg je tuženik pristupio obvezi koju društvo H. d.o.o. ima prema tužitelju. Prema stajalištu drugostupanjskog suda tužitelj po toj osnovi osnovano potražuje isplatu utužene tražbine od tuženika.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u konkretnom slučaju radi o ustupanju radi ispunjenja jer je iz sadržaja predmetnog Ugovora razvidno da društvo H. d.o.o. je svoju tražbinu prema tuženiku prenijelo na tužitelja radi ispunjenja obveze društva H. d.o.o. prema tužitelju iz ugovora o kreditu.

Međutim, prema shvaćanju ovog suda pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da navedeni Ugovoru o ustupanju potraživanja (cesija) u čl. 3. sadrži i ugovor o pristupanju dugu.

Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora na koju ukazuje tuženik. U ugovoru se, naime, navodi da se cesusu (Opća bolnica Šibenik) obvezuje ustupljeno potraživanje u iznosu od 2.748.635,60 kn u cijelosti isplatiti cesionaru ( I. b. d.d.), dok se tamo ne navodi da tuženik pristupa dugu društva H. d.o.o. prema tužitelju.

Preuzimanje duga razlikuje se od cesije po tome što do promjene dolazi na dužničkoj strani obveznog odnosa, dok se kod cesije ta promjena zbiva na vjerovničkoj strani. Iz toga proizlaze i daljnje razlike.

Iz navedenog slijedi da se ostvario revizijski razlog apsolutno bitnih povreda postupka na koju revizija određeno upire jer drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja.

Naime, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju evidentno je da su žalbeni navodi tužitelja o tome da su predmetnim Ugovorom stranke isključile primjenu čl. 88 st. 4 ZOO, odnosno mogućnost da tuženik (cesus) ustupljenu tražbinu plati cedentu (društvu H. d.o.o) od odlučnog značaja za ishod spornog odnosa među strankama. Stoga dakle, drugostupanjski sud je trebao ocijeniti te žalbene navode tužitelja te ocjenu o tim žalbenim navodima iznijeti u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude.

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 395. st. 2. ZPP).

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, a u obrazloženju koje odluke će iznijeti ocjenu svih žalbenih navoda tužitelja koji su od odlučnog značenja.

Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

Tuženik je podneskom od 2. ožujka 2015. dopunio reviziju. Dopuna revizije je nepravodobna.

Revizija se može izjavljivati i/ili dopunjavati u više podnesaka, odnosno svaka stranka može podnijeti reviziju u jednom ili više podnesaka, kao što je može i dopunjavati jednim ili više podnesaka. U tom slučaju svi se ti podnesci smatraju jednim pravnim lijekom. Međutim, da bi tome bilo tako, svi podnesci kojima se podnosi ili dopunjava pravni lijek moraju biti izjavljeni u zakonskom roku od 30 dana prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP.

U konkretnom slučaju je tuženik drugostupanjsku odluku primio 13. siječnja 2015., pa mu je rok za podnošenje revizije istekao 12. veljače 2015.

Stoga je dopuna revizije izjavljena 2. ožujka 2015. nepravodobna, pa je podnesak odbačen u smislu odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (točka 3. izreke).

Zagreb, 14. listopada 2015.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.