Rev-2278/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2278/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. E. pok. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u Š., protiv prvotuženika A. E. iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č., odvjetnici u Š. i drugotuženika D. E. iz Š., radi utvrđenja prava vlasništva i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1514/2010-2 od 26. lipnja 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1229/2006 od 29. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2015.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija prvotuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik 28/48 dijela, prvotuženik 19/48 dijela i drugotuženik 1/48 dijela kuće i dvora katastarske oznake čest. br. 2665 upisane u zk. ul. 722, k.o. Š. (točka 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za suvlasnički dio od 1/48 dijela na gore opisanoj nekretnini (točka 2. izreke) i naloženo je prvotuženiku da tužitelju preda u posjed nekretninu katastarske oznake čest. br. 2665 upisane u zk. ul. 722, k.o. Š. (točka 3. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom 1. izreke, a djelomično je uvažena žalba prvotuženika i preinačena je presuda u točki 3. izreke tako da je naloženo prvotuženiku da tužitelju preda u suposjed nekretninu oznake čest. broj 2665 k.o. Š., u naravi kuća i dvor, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio prvotuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). Predlaže se preinačiti pobijanu odluku tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnoj reviziji tuženik je postavio sljedeće pitanje:

„Da li sud može donositi meritornu odluku o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva, u slučaju kada se u postupku glede tog prava vlasništva pojavilo prethodno pitanje o kojem odluku još nije donio sud ili neko drugo nadležno tijelo, a bez da je sud koji odlučuje o pravu odredio prekid postupka ili pak sam riješio o prethodnom pitanju?“

Pritom se revident pozvao na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 1986/01 od 27. ožujka 2002., Rev-1877/1992 od 24. veljače 1994. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2904/2004 objavljenu u „Narodnim novinama“ broj: 20/08.

Prema shvaćanju revizijskog suda navedeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da su stranke naslijedile oca S. E. svaki u 1/3 dijela sporne nekretnine čime su sudovi zapravo odlučili o prethodnom pitanju. U odnosu na sporazum tužitelja o udjelima na stanu u ulici ..., valja reći da isto ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće izjaviti (čl. 385. ZPP).

U nastavku revizije revident ne postavlja određeno pravno pitanje već iznosi svoje shvaćanje da je drugostupanjski sud svoju odluku o žalbi utemeljio na shvaćanju koje je protivno shvaćanju revizijskog suda, prema kojem ocjena sudova mora imati uvjerljivu činjeničnu i pravnu podlogu, kada je utvrdio da „nije bilo povreda ZPP“ iako ocjena prvostupanjskog suda da „prvotuženik ne bi bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo“ proturječi sadržaju zapisnika o iskazu stranaka, temeljem kojih proizlaze odlučne činjenice o sporazumu između stranaka u pogledu vlasništva predmetne kuće.

Pritom se revident pozvao na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2126/1996 od 29. siječnja 1997. i Revr-972/10 od 21. srpnja 2010.

Revidentu treba odgovoriti da drugostupanjski sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na proturječnost ocjene prvostupanjskog suda i dokaza provedenih tijekom postupka, već navedeno predstavlja tek ocjenu revidenta.

Osim toga, valja reći i da pobijana presuda nije u suprotnosti s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se prvotuženik pozvao.

U navedenim odlukama revizijski sud je izrazio shvaćanje da sud ocjenjuje dokaze po vlastitom uvjerenju u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, s time da ocjenu dokaza mora opravdati jasnim i uvjerljivim razlozima. Jesu li sudovi u konkretnom slučaju pravilno ocijenili provedene dokaze i dale valjane i jasne razloge, ovisi o svakom konkretnom slučaju pa postavljeno pitanje niti iz tog razloga nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti je pobijana presuda u suprotnosti s odlukama na koje se pozvao revident.

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.