Gas company appeal dismissed; burden of proof on gas supplier to prove customer status and debt.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Velika Gorica dismissed the gas company's appeal against the first-instance judgment, confirming the lower court's decision to reject the debt claim. The plaintiff failed to prove the defendant was the owner, possessor, or user of the specific property in question, nor did they establish the existence of a business relationship or the exact amount of the gas bill. The court ruled that while invoices are prima facie evidence, the burden of proof remains on the creditor to demonstrate the debtor's status and the validity of the debt when the debtor contests the relationship.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a; čl. 451. st. 3. ZPP-a: When a debtor contests the existence of a business relationship with the creditor, the burden of proof rests on the creditor to demonstrate the debtor's status as owner, possessor, or user of the property and the fulfillment of contractual obligations, rather than relying solely on unilateral invoices.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-431/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šulić, Lisec Kancir iz Zagreba, protiv tuženika ISTO d.d. u stečaju, OIB: 88502209643, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, zastupan po stečajnom upravitelju Tomislavu Đuričinu, a on po punomoćniku RO, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-180/2022-12 od 11. siječnja 2024., 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-180/2022-12 od 11. siječnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, donesenom pod brojem Ovrv-5885/2022 od 30. kolovoza 2022. (jedinstveni identifikator prijedloga: 300724-2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-318/2022), te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja (st. I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 13,27 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (st. II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. t.
11. Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, te je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Sud navodi da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik, odnosno posjednik ili korisnik predmetne nekretnine za koju su izdani utuženi računi, te da tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja. Sud ne navodi zašto nije u odnosu na prigovor pasivne legitimacije cijenio ispostavljene račune iz kojih je razvidno da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom, a u čemu je zamijenio svoga prednika, čijom je podjelom tuženik nastao.
Tužitelj ističe kako su računi vjerodostojna isprava temeljem koje se pokreće ovršni postupak, te predstavljaju isprave koje pružatelj određene usluge izdaje primatelju usluge te iz koje su razvidni svi elementi na temelju kojih je isti sastavljen. Tužitelj je obrazložio kako je tuženika imao evidentiranog kao krajnjeg kupca pod šifrom 391071 na adresi mjernog mjesta, te kako je zbog propusta krajnjeg kupca da obavijesti tužitelja o promjenama na strani krajnjeg kupca isti ostao evidentiran kao korisnik usluga tužitelja. Tuženik nije podnio zahtjev za promjenom korisnika, pa je ostao evidentiran kao krajnji korisnik u evidencijama tužitelja.
Tuženik nije ispunio svoju dužnost krajnjeg kupca iz čl.
10. Općih uvjeta opskrbe plinom. Sadržaj utuženih računa koji glase na tuženika (i njegovog nespornog prednika) s navedenim podudara u svemu osim u dijelu u kojem tuženik govori o kvadraturi stana čiji je on navodno vlasnik. Čak i ako sud smatra da se računi ne mogu smatrati dokazom za utvrđenje osnovanosti obveznog odnosa, u ovom postupku ista proizlazi iz dostavljenog ugovora, ali i činjenice nespornog vlasništva stana na adresi [adresa]. Stoga je, s aspekta dužnosti savjesne i brižljive ocjene dokaza i tereta dokazivanja, potpuno nerazumljivo, pored svega nabrojanog, odluku utemeljiti isključivo na navodima tuženika, koji čak niti ne spori da je vlasnik stana na predmetnoj adresi, već samo tvrdi da je vlasnik nekog drugog stana s različitom površinom, ali to ničim ne potkrepljuje.
Sud pri donošenju odluke propušta primijeniti Opće uvjete opskrbe plinom te pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Teret dokazivanja je bio na tuženiku, a ne kako to pogrešno zaključuje sud da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj se plin isporučuje, unatoč tome što korisnici tužiteljevih usluga ni ne moraju biti vlasnici nekretnina, a vlasništvo na nekretnini ne mora nužno biti upisano u zemljišne knjige. Predlaže se preinačiti presudu na način da se usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da se obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog i žalbenog postupka, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do potpune isplate, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Stoga, u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, jer ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i počinjenju relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, jer za to ne postoji zakonska osnova, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.
6. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:
- da javni bilježnik Jelena Valdec Plantak donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-5885/2022 od 30. kolovoza 2022. kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 152,01 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak postupka u iznosu od 187,50 kn
- da je protiv navedenog rješenja tuženik podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja te naveo da nije, niti je ikada bio vlasnik, posjednik, odnosno korisnik nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa], površine 33,75 m2
- da ovrhovoditelj nije uz ovršni prijedlog priložio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je ovršenik zaista vlasnik predmetne nekretnine
- da je u više ranijih sudskih postupaka za tu istu nekretninu i račune iz iste osnove ovrhovoditelj odbijen s tužbenim zahtjevima u cijelosti
- da nikada nije bio u bilo kakvom pravnom odnosu s ovrhovoditeljem, a niti je koristio njegove usluge opskrbe plinom za predmetnu nekretninu
- da je ovršenik 2. srpnja 2021. putem e-maila obaviješten od strane ovrhovoditelja da je predmetni prostor površine 33,75 m2 s danom 31. svibnja 2021. izdvojen iz sustava zajedničke kotlovnice na lokaciji [adresa] do utvrđivanja vlasnika ili korisnika prostora
- da nije primio račun za svibanj 2021. koji ovrhovoditelj navodi u izvatku iz poslovnih knjiga od 23. lipnja 2022.
- da je rješenjem broj Povrv-180/2022-5 od 06. travnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga
- da je istim rješenjem sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP tužitelj upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica
- da je predmet spora potraživanje tužitelja za trošak isporučenog plina (za grijanje prostora od 33,75 m2 u [adresa], putem sustava zajedničke kotlovnice), temeljem računa za svibanj 2021. u iznosu od 20,18 eur/152,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-5885/22 od 30. kolovoza 2022., te troškovima ovršnog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate
- da tužitelj tijekom postupka nije dostavio izvadak iz zemljišne knjige odnosno posjedovni list za nekretninu koja je predmet utuženja, pri čemu je naveo da je kao vlasnik navedene nekretnine i dalje upisano društvo Industrogradnja, pravni prethodnik tuženika
- da je iz računa za svibanj 2021. za naznačenog kupca Isto d.o.o. u stečaju, u odnosu na nekretninu u [adresa], površine za obračun od 33,75 m2, utvrđeno potraživanje tužitelja u iznosu od 152,01 kn
- da je iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno da na dan 23. lipnja 2022. vodi tuženika pod šifrom 391071, te prema istom ima dospjela neplaćena potraživanja u iznosu od 152,01 kn, prema fakturi od 31. svibnja 2021.
- da je uvidom u sudski registar za društvo INDUSTROGRADNJA d.d. i ISTO. d.d. utvrđeno da je društvo INDUSTROGRADNJA d.d., Savska cesta br. 66, Zagreb promijenilo tvrtku u INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d., da je isto zatim pripojeno društvu ISTO d.d. ovdje tuženiku
- da je društvo INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. brisano iz sudskog registra 21.9.2017., dok je prethodno temeljem Plana podjele društva ISTO d.d., 10. travnja 2017. izvršena podjela društva ISTO d.d. prijenosom dijela imovine, kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava ISTO GRUPA d.d. i INDUSTROGRADNJA d.d.
- da statusnom promjenom pripajanja društva INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. trgovačkom društvu ISTO d.d., dolazi do prestanka postojanja pripojenog društva (INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d.), te prijelaza imovine pripojenog društva i njegovih obveza na društvo preuzimatelja društvo ISTO d.d.
- da je univerzalni građansko pravni sukcesor brisanog društva INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. društvo ISTO d.d. jer je na to društvo prešla sva imovina i obveze pripojenog društva
- da je nakon toga uslijedila statusna promjena društva ISTO d.d. koja je nastupila nakon pripajanja društva INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. društvu ISTO d.d., a koja se odnosi na podjelu tog društva prijenosom dijela imovine društva ISTO d.d. (kao društva koje se dijeli i ne prestaje) na dva nova društva (podjela s odvajanjem)
- da je iz Plana podjele ISTO d.d. utvrđeno da to društvo zadržava imovinu navedenu u bilanci na dan 1. prosinca 2016., a iz opisa imovine, obveza i kapitala ISTO d.d. proizlazi da je u imovini tog društva, između ostalog, i troiposobni stan površine 80,90 m2 u [adresa], da tuženik nesporno posjeduje navedeni stan koji se nalazi u
[adresa]
- da je iz prepiske putem elektroničke pošte vođene između RO, zaposlenika tuženika i djelatnika tužitelja utvrđeno da se tuženik obratio tužitelju navodeći da je vratio račune za 2021. tužitelju, jer nije ni vlasnik ni korisnik nekretnine – stana površine 33,75 m2 u [adresa] u [adresa], te da nema saznanja tko je korisnik istog
- da za stan površine 33,75 m2 traži izdvajanje iz sustava grijanja jer s istim nije ni na koji način povezan
- da je iz e-mail poruke tužitelja od 2. srpnja 2021. utvrđeno da je navedeni prostor privremeno izdvojen iz sustava zajedničke kotlovnice do utvrđivanja trenutnog vlasnika ili korisnika prostora.
8. Svoju presudu prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da dostavljene isprave, uzimajući u obzir da tuženik osporava da bi bio vlasnik ili posjednik predmetne nekretnine, a tužitelj suprotno ničime ne dokazuje, nikako ne mogu biti dokazi na temelju kojih se mogu utvrditi odlučne činjenice, jer nije dokazano da bi tuženik bio posjednik predmetnog prostora za koji se odnosi utuženi račun, jer je predmet spora potraživanje tužitelja za trošak isporučenog plina (za grijanje prostora od 33,75 m2 u [adresa], temeljem računa za svibanj 2021. u iznosu od 20,18 eur/152,05 kn.
9. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Odredba čl. 8. ZPP-a prema kojoj će sud prema svom uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ostavlja otvorenim pitanje mjere uvjerenosti koja treba biti ostvarena da bi sud mogao zauzeti stav o dokazanosti neke činjenice. Kvalitetu uvjerenosti u postojanje ili nepostojanje neke činjenice do koje sud treba doći dokazivanjem indicira, međutim, odredba čl. 221.a ZPP-a, po kojoj će sud o postojanju činjenice koju je utvrđivao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako je na temelju izvedenih dokaza (8.) ne može (ne uspije) sa sigurnošću utvrditi. Na žalbene navode tužitelja treba reći da su računi jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Računi predstavljaju vjerodostojne isprave, no kad tuženik kao dužnik, osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem kao vjerovnikom, što je ovdje slučaj, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze. Pravilo o teretu dokazivanja sud je dužan primjenjivati samo izuzetno, odnosno samo ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno – pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojima zasniva svoje zahtjeve. Tužitelj je bio dužan dokazati da je izvršavao i dostavljao svoju uslugu upravo za predmetni stan, a da je tuženik vlasnik, posjednik ili korisnik predmetnog stana, a što tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije učinio.
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao niti je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na koju se odnosi utuženje, niti posjedovni list, kojim bi ukazao na da bi tuženik bio posjednik predmetnog prostora za koji se odnosi utuženi račun. Predmet spora je potraživanje tužitelja za trošak isporučenog plina (za grijanje prostora od 33,75 m2 u [adresa], temeljem računa za svibanj 2021. u iznosu od 20,18 eur/152,05 kn, pri čemu tužitelj nije dostavio dokaze koje bi dokazivale obvezu tuženika. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sadržaj utuženih računa koji glase na tuženika (i njegovog nespornog prednika) s navedenim podudara u svemu osim u dijelu u kojem tuženik govori o kvadraturi stana čiji je on navodno vlasnik, jer je tužitelj trebao dokazati da je tuženik korisnik i posjednik predmetnog prostora za koji se odnosi utuženi račun. Završno, da je iz e-mail poruke tužitelja od 2. srpnja 2021. utvrđeno da je navedeni prostor privremeno izdvojen iz sustava zajedničke kotlovnice do utvrđivanja trenutnog vlasnika ili korisnika prostora, što potvrđuje sadržajno sve navode tuženika. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dužan naknaditi potraživanje tužitelja te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a.
11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita. Tužitelj u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.
12. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
13. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 2. srpnja 2025.
Sudac
Vitomir Boić