Rev-1236/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1236/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milas, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšić, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz Lj., kojeg zastupa N. C., odvjetnica iz V., protiv tuženih: 1. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli i 2. N. H., R., kojeg zastupa T. D., odvjetnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-3224/05 od 21. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P- 1448/02 od 19. srpnja 2005., u sjednici održanoj 5. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli br. Gž-3224/05 od 21. svibnja 2007. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli br. Gž-3224/05 od 21. travnja 2007. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli br. P-1448/02 od 19. srpnja 2005., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog otuđenja i oštećenja stvari na nekretnini tužitelja koja spada u zaštićeno područje, u iznosu od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti spp, uz obrazloženje, da nije dokazano da bi tuženici, odnosno osobe za koje oni odgovaraju prouzročili spornu štetu.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći, u bitnome, da presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati; da je u postupku dokazano da su tuženici počinili štetu i to da su djelatnici II-tuženika otuđili prikolicu koja je trebala biti samo preseljena, uz obavijest vlasniku gdje je preseljena, te da je štetu na objektima i nasadima uzrokovala vojska za vrijeme obavljanja vojnih vježbi, kao i osobe koji su djelatnici II-tuženika puštali u zaštićeni ograđeni prostor, dok je samom tužitelju onemogućeno korištenje nekretnine. Predlaže da se revizija prihvati i osporena presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev prihvati.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a ZPP i utvrđeno je da nisu ostvareni razlozi određeno navedeni u reviziji.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, budući da sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama, da u postupku nije utvrđeno da su osobe za koje tuženici odgovaraju uzrokovali spornu štetu, a ti razlozi su u suglasju sa relevantnom procesnopravnom građom.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o sporu sudovi su utvrdili da u postupku nije utvrđeno (dokazano) da bi eventualnu spornu štetu (otuđenje kamp prikolice), uništenje pomoćnog objekta na njegovoj nekretnini u P., te uništenje stvari u objektima, kao i nasada) počinile osobe za koje tuženici odgovaraju.

Nastavno tome, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo (argumentum a contrario odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 i čl. 48. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 23/95, 33/95, 105/99 i 128/99) kada su zahtjev za naknadu štete kao neosnovan odbili.

Iz razloga navedenih u osporenoj presudi, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo i kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu zbog nemogućnosti korištenja nekretnine.

Bez da se odredi vremensko razdoblje u kojem je navodno bio ograničen u korištenju svoje nekretnine, bilo zbog vojnih vježbi koje je tu obavljao I-tuženik, bilo zbog aktivnosti II- tuženika (moto utrke i sl.), sudovi nisu mogli odlučiti da je tužbeni zahtjev osnovan i istog prihvatiti.

Neosnovani su revizijski navodi da tužitelj prema kupoprodajnom ugovoru ima pravo kampiranja na svojoj nekretnini. Pravo kampiranja nije pravo privatnopravne naravi i ne uređuje se kupoprodajnim ugovorom. Ono je uređeno Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 48/95, 20/97, 68/98, 45/99, 76/99, 92/01, 117/01, 4/02, 117/03 i 42/05) i prema odredbi čl. 33. istog kampiranje je dozvoljeno samo u kampovima iz skupine „K. i ostali ugostiteljski objekti za smještaj“. Nekretnina tužitelja, što je nesporno, ne spada u navedenu skupinu, pa nekorištenje iste radi kampiranja ne daje pravo tužitelju ni na kakvu naknadu.

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.