Rev-204/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 204/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Vladimira Drakulića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz D., koga zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženih: 1) Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Zagreb, 2) Općine Klis, zastupane po Javnom pravobraniteljstvub Split, 3) MZ Dugopolje, zastupano po Javnom pravobraniteljstvu Split, 4) Županija splitsko-dalmatinska, Split, zastupana po Javnom pravobraniteljstvu Split i 5) Općina Dugopolje, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske Split, radi isplate, rješavajući reviziju tuženika ad 5) izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. srpnja 1998. godine broj Gž-1409/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 18. ožujka 1998. godine broj P-170/94, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu 17. srpnja 1998. godine broj Gž-1409/98 i Općinskog suda u Splitu od 18. ožujka 1998. godine broj P-170/94 u pobijanom dijelu, kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu i odluci o parničnom trošku (u izreci pod I i III prvostupanjske presude), te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu od 18. ožujka 1998. godine broj P-170/94 obvezana je petotužena Općina D., da tužitelju isplati na ime naknade plaće kroz razdoblje od 20. prosinca 1991. godine do 31. prosinca 1993. godine u mjesečnim iznosima pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjeća do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.196,00 kn, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za solidarnom odgovornošću četvrtotužene za dosuđenu naknadu, te je utvrđeno da je tužba povučena protiv Republike Hrvatske, Općine K. i Mjesne zajednice D.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba petotužene kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u udovoljavajućem dijelu (u izreci pod I i III prvostupanjske presude).

Protiv udovoljavajućeg dijela presude suda drugog stupnja petotužena izjavila je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz osudu da tuženoj nadoknadi parnični trošak. U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je tražio da mu se isplati naknada plaće kroz razdoblje od 20.prosinca 1991. godine do 31. prosinca 1993. godine, jer je uspio u radnom sporu protiv Mjesne zajednice D.

Utvrđeno je, da je tužitelj bio djelatnik MZ D., da mu je radni odnos prestao rješenjem Savjeta MZ D. od 28. studenog 1991. godine, te da je navedeno rješenje poništeno presudom Općinskog suda u Splitu od 16. ožujka 1993. godine broj P-40/92 i tuženik (MZ D.) obvezana da tužitelja u roku od 15 dana vrati na radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj struci i radnim sposobnostima, kao i da je navedena presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu od 28. svibnja 1993. godine i na taj način je prvostupanjska presuda postala pravomoćna, jer je revizija protiv drugostupanjske presude povučena.

S obzirom da su mjesne zajednice prestale postojati donošenjem Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92) i da je po sili zakona došlo do prekida parničnog postupka, sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je petotužena u ovom sporu Općina D. pravni sljednik MZ D., iako je osnovana dne 13. svibnja 1997. godine, dok su mjesne zajednice prestale pravno postojati dne 30. prosinca 1992. godine, tj. stupanjem na snagu navedenog zakona.

Stoga su sudovi nižeg stupnja udovoljili tužbenom zahtjevu za isplatu naknade plaće utvrdivši visinu ove naknade smatrajući da za navedenu obavezu odgovara petotužena kao pravni sljednik ranije Mjesne zajednice D.

Međutim, osnovano se prigovara u reviziji, da su sudovi nižeg stupnja učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja imaju nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njihova pravilnost. Naime, osnovano se navodi u reviziji, da je petotužena osnovana kasnije nakon prestanka postojanja Mjesne zajednice D. i da je Mjesna zajednica D. najprije bila u sastavu Općine K. (čl. 6. toč. 25. Zakona o područijima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj - "Narodne novine", broj 90/92).

Osim toga, u odredbama čl. 13. i čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 117/93) je regulirano preuzimanje imovine i sredstava mjesnih zajednica, a odredbom čl. 15. istog zakona preuzimanje djelatnika bivših mjesnih zajednica.

U odnosu na prava i obveze bivših mjesnih zajednica pa tako i MZ D. bilo je potrebno utvrditi tko je preuzeo obveze MZ D. nakon što je ista mjesna zajednica prestala postojati, jer se to činilo pismenim sporazumom i na taj način bi određena općina postala pravni sljednik bivše mjesne zajednice.

U smislu odredbe čl. 230. tada važećeg Zakona o izvršenju ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) trebalo je utvrditi, da li je tužitelj zatražio vraćanje na rad u roku od šest mjeseci po pravomoćnoj i izvršnoj presudi Općinskog suda u Splitu od 16. ožujka 1993. godine broj P-40/92, jer ukoliko nije tražio vraćanje na rad prekludiran je i u svom pravu na isplatu naknade plaće kroz vrijeme nakon isteka navedenog roka. U spisu se spominje izvršni spis prvostupanjskog suda broj I-653/97, koji je trebalo pribaviti i izvršiti uvid u stanje navedenog predmeta u smislu izloženih razloga. Osim toga, nakon što je poništeno rješenje o prestanku radnog odnosa radniku u mjesnoj zajednici on ne može doći u povoljniji položaj glede svog radno-pravnog statusa od onoga kakav bi imao da nezakonite odluke nisu donesene. Kako je već spomenuto odredbom čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, je regulirano da djelatnike zaposlene u dosadašnjim mjesnim zajednicama preuzimaju općine u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona (koji je stupio na snagu danom objave u "Narodnim novinama" tj. dne 31. prosinca 1993. godine kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. navedenog zakona), te djelatnicima koji ne budu raspoređeni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona prestaje radni odnos sukladno općim propisima o radu.

S obzirom na izloženo valjalo je ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja raspravit će i utvrditi sporne okolnosti u smislu izloženog, a potom će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu presude suda prvog stupnja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 17. lipnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.