I Kž-Us-61/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 61/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi opt. A. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2015. broj K- US-12/15, u sjednici održanoj 17. lipnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. A. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom na temelju sporazuma stranaka Županijski sud u Zagrebu proglasio je opt. A. K., opt. T. G. i opt. G. G. krivima, i to opt. A. K. zbog jednog kaznenog djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 1. KZ/11 opisanog pod toč. 1. izreke i jednog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. i čl. 329. st. 1. KZ/11, opisanog pod toč. 2. izreke, opt. T. G. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 329. KZ/11, a opt. G. G. zbog jednog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, pokušaja neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja, iz čl. 190. st. 1. i 2. i čl. 329. i čl. 34. KZ/11. Potom ih je osudio, i to opt. A. K., utvrdivši mu za počinjena djela sljedeće kazne: na temelju čl. 328. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za djelo iz toč. 1. i na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od pet godina, uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i deset mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 03. travnja 2014. nadalje, opt. T. G. na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 03. travnja 2014. do 13. ožujka 2015., a opt. G. G. na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4.

I Kž-Us 61/15-4

u vezi sa čl. 190. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pa mu je potom na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu i odredio da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi osam mjeseci, a da se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako opt. G. G. u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te mu je u tu kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to od 03. travnja 2014. do 03. srpnja 2014.

Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08), opt. A. K. obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn, dok su optuženici T. G. i G. G. obvezni naknaditi trošak u paušalnom iznosu od po 5.000,00 kn svaki.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. A. K. po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženi A. K. navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da u pobijanoj presudi uopće nema razloga, te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Objašnjava da je sud, sukladno čl. 363. st. 2. ZKP/08, dužan u obrazloženju presude navesti izjavu na temelju koje je presuda donesena, a da se u pobijanoj presudi prvostupanjski sud poziva na izjavu stranaka, no da njezin sadržaj uopće nije razvidan, a posebice da nije razvidno na koji se način optuženik K. očitovao o svojoj krivnji. Mišljenja je da je sud, makar u najkraćim crtama, morao navesti odnos žalitelja prema učinu kaznenog djela.

Najprije, valja istaknuti da je pobijana presuda donesena sukladno odredbama ZKP/08 koje reguliraju donošenje presude na temelju sporazuma stranaka (čl. 361. do čl. 364.).

Sadržaj takve presude propisan je odredbom čl. 363. ZKP/08, koja kao prvo upućuje na odredbu čl. 455. ZKP/08 ( tj. u dijelu koji se odnosi na izreku presude), te određuje da se u obrazloženju takve presude „navodi sporazum na temelju kojeg je donesena presuda“, te da ta „presuda mora odgovarati sadržaju izjave iz čl. 360. st. 4. ZKP/08“.

Izreka pobijane presude nesumnjivo ima sadržaj propisan odredbom čl. 455. ZKP/08, a u obrazloženju te presude se prvostupanjski sud poziva na sporazum stranaka na temelju kojeg je ista donesena, opet sukladno odredbi čl. 363. st. 2. ZKP/08, te se navodi i da su „stranke u spis predale izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka“. Takav sadržaj po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odgovara dikciji i smislu odredbe čl. 363. st. 3. ZKP/08, a pitanje podudarnosti presude i izjave stranaka ocjenjuje se s obzirom na njihov sadržaj koji se odnosi na izreku. Nije potrebno, niti je to svrha propisivanja takve odredbe, da

I Kž-Us 61/15-4

obrazloženje presude na temelju sporazuma stranaka sadrži u cijelosti sadržaj izjave stranaka, jer bi bila riječ o pukom nepotrebnom ponavljanju.

Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu postupovnu povredu odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen zakon, na što pazi na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08.

Nastavno u žalbi optuženik problematizira iznos troška na čije je plaćanje obvezan pobijanom presudom, ističući da taj iznos ne korespondira onom iz izjave stranaka, te naglašavajući da postoji razlika u iznosu troškova navedenom u sporazumu stranaka i onom iz izjave stranaka. Po mišljenju optuženika time je ostvarena proturječnost između sadržaja izjave i sporazuma stranaka, ali i same presude, jer nije vidljivo na koji su se iznos troškova postupka stranke sporazumjele.

Optuženik očito smjera i u tom dijelu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, no nema govora o takvoj povredi. Naime, proturječnost se mora odnositi na odlučne činjenice, a to su one koje čine bitna obilježja kaznenog djela o kojem je riječ. Stoga se u konkretnom slučaju optuženik u tom dijelu zapravo žali zbog odluke o troškovima, a iz tog osnova nije dopušteno pobijati presudu, kako to slijedi iz čl. 364. st. 1. ZKP/08, koja izrijekom propisuje da se presuda na temelju sporazuma stranaka ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u čl. 471. ZKP/08, tj. zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama ili zaštitnom nadzoru, zbog odluke o sigurnosnoj mjeri ili oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, o troškovima kaznenog postupka, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja.

Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

Zagreb, 17. lipnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.