I Kr-697/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Karlovcu od 11. listopada 2010., br. Kv-80/10 (K-12/04), u sjednici održanoj 7. prosinca 2010.,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-697/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Karlovcu br. K-12/04 od 6. kolovoza 2004., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 998/04 od 30. listopada 2007., G. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01 - u daljnjem tekstu: KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 129/2000) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 697/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Karlovcu od 11. listopada 2010., br. Kv-80/10 (K-12/04), u sjednici održanoj 7. prosinca 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev osuđ. G. M. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Karlovcu br. K-12/04 od 6. kolovoza 2004., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 998/04 od 30. listopada 2007., G. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01 - u daljnjem tekstu: KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 129/2000) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
U skladu s odredbom čl. 415. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), osuđ. G. M. podnio je dana 10. travnja 2008., putem braniteljice J. S. G., odvjetnice iz Z., zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi kako je od osude prošlo dosta vremena u kojem nije dolazio u sukob sa zakonom, kako je sada student koji obavlja poslove vezane za obiteljsku zajednicu, te kako mu je otac teško bolestan. Smatra da su to nove okolnosti koje bi dovele do blaže kazne, tim više što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju drugostupanjske presude pogrešno konstatirao da je on ovisnik o opojnim drogama koji je osuđivan, a što nije točno.
đenika, Županijski sud u Karlovcu predložio je da se isti Dostavljajući zahtjev osu
odbije, a negativno mišljenje dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, kao i
I Kr 697/10-3
zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svome pisanom prijedlogu br. KR-DO-1093/10 od 3. studenog 2010., u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. ZKP.
Zahtjev osuđenika nije osnovan.
Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže kazne.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je sud prvog stupnja, prilikom obrazloženja izrečene kazne, osuđeniku već cijenio njegovu obiteljsku situaciju kao olakotnu okolnost, kao i okolnost da je student Veleučilišta u K., a također mu je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da do sada nije bio osuđivan. Prema tome, okolnost koje navodi osuđenik u svome zahtjevu već su bile poznate sudu prilikom odmjeravanja kazne i uzete su mu u obzir kao olakotne okolnosti, tako da se one ne mogu ponovo uzimati u obzir prilikom razmatranja osnovanosti zahtjeva za izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne.
Točno je da se u presudi suda drugog stupnja pogrešno konstatira kako je osuđenik ovisnik o opojnim drogama i kako je ranije osuđivan, međutim iste nisu navedene prilikom obrazlaganja žalbene osnove odluke o kazni i očigledno nisu bile od utjecanja prilikom odmjeravanja kazne.
S obzirom na izneseno, okolnosti koje ističe osuđenik ne mogu biti osnova za izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, pa je njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
Stoga je, temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 16. studenog 2010.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.