Rev-2430/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2430/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.H. iz V., protiv tuženika M.B. iz V., koga zastupa punomoćnik T.M., odvjetnik iz Đ., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 17. veljače 1993. br. Gž 269/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu od 16. prosinca 1992. br. P 322/92, u sjednici održanoj dana 5. siječnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik M.B. iz V., dužan je tužiteljici M.H. iz V., plaćati na ime uzdržavanja 40% mirovine koju prima kao osiguranik FOND-a Mirovinskog osiguranja radnika Hrvatske počevši od 1. kolovoza 1991.g., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće svakog petog dana u mjesecu, za tekući mjesec, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana".

Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak od 33.000 HRD.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavila je tužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz koje slijedi da tužiteljica predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Stranke su bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đurđevcu od 31. srpnja 1991. br. P 576/91. Tijekom spora za razvod braka sadašnja tužiteljica nije postavila zahtjev za uzdržavanje spram svom bračnom drugu, već je to učinila u ovoj posebnoj parnici.

Prema odredbi čl. 250. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst - "Narodne novine", br. 51/89 i 59/90), ako u parnici za razvod braka ili poništenje braka nije postavljen

zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može iz naročito opravdanih razloga tužbom tražiti uzdržavanje, ako od prestanka braka nije prošlo više od godine dana te ako su pretpostavke za uzdržavanje postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništenje braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje. Kao opravdane razloge zbog kojih nije već u brakorazvodnoj parnici postavila svoj alimentacioni zahtjev tužiteljica je navela da u toj parnici nije imala punomoćnika, a nitko je kao neuku stranku nije poučio o tome da navedeni zahtjev treba postaviti najkasnije do zaključenja glavne rasprave.

Sudovi nižeg stupnja su po shvaćanju ovog Vrhovnog suda pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da naprijed navedeni razlozi ne opravdavaju propust tužiteljice da još u brakorazvodnoj parnici postavi zahtjev za uzdržavanje te kad su stoga odbili tužbeni zahtjev.

U smislu odredbe čl. 89. preuzetog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu, ali ne moraju, poduzimati radnje u postupku preko punomoćnika, pa ako je stranka odlučila poduzimati ih osobno, to je ni procesnopravno ni materijalnopravno samo po sebi ne stavlja u povoljniji položaj od onog što ga ima stranka koja procesne radnje poduzima preko punomoćnika. Zato ona svoje propuste ne može s uspjehom opravdati time da u postupku nije imala punomoćnika. ZPP (čl. 11.) doduše propisuje da će stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema tom zakonu, sud upozoriti koje parnični radnje može poduzeti, ali je nije dužan upozoriti i na prava koja joj pripadaju po osnovi određenih materijalnopravnih propisa, a takvo je i pravo na uzdržavanje. Revizija tužiteljice ne sadrži neki konkretni navod koji dovodi u sumnju pravilnost naprijed izloženog stajališta niti je u njoj pobliže obrazložena tvrdnja da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. siječnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.