Rev-273/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A. iz V.. G., koga zastupa A. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 1996. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-273/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu vrstu i karakter zadobivenih povreda, trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, postotak smanjene životne sposobnosti (20%), dob (rođen 1939. god.) i zanimanje tužitelja (dipl. geodeta), pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 200 Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 53/91 i dr. - dalje ZOO)kada su tužitelju dosudili gore navedene iznose.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-273/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A. iz V.. G., koga zastupa A. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 1996. godine
br.
Gž-6007/95., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4074/94 od 24. travnja 1995. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. prosinca 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e nj e :
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4074/94. od 24. travnja 1995. godine naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 51.125,44 kn sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 57.874,56 kn kao i sa zahtjevom za isplatu kamate na parnični trošak tužitelj odbijen.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 1996. godine broj Gž-6007/95 odbijena je žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude, i u tom dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena, dok je djelomično prihvaćena žalba tuženika u odnosu na dosuđujući dio, i u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda kao i odluka o trošku, te je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom u daljnjem iznosu od 8.000,00 kuna, a tuženiku je naloženo da plati tužitelju na ime troška cjelokupnog postupka iznos od 3.590,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog, kako iz teksta revizije proizlazi, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (što ne bi bilo dopušteno) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali kako iz sadržaja revizije proizlazi revizija je izjavljena samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Tužitelj je izjavio reviziju protiv dijela presude kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 2.000,00 kuna, s osnova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 9.000,00 kuna te s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 3.000,00 kuna, sveukupno za iznos od 14.000,00 kuna.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je u prometnoj nezgodi, za koju je tuženik priznao odgovornost u cijelosti, tužitelj zadobio prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti (područje ramenog zgloba), potres mozga i višestruka natučenja i oguljotinu glave i lijeve potkoljenice. Kao posljedicu povređivanja tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta trajnog karaktera 8-10 dana, srednjeg intenziteta, povremene 12-15 dana, te povremene u trajanju od 3 mjeseca, a kao posljedicu zadobivenih povreda tužitelj je trpio duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti koja je kod njega nastala u visini od 15%. Tužitelj je također pretrpio primarni strah u času neposredne životne ugroženosti, a potom je trpio sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8-10 dana, a potom je trpio kraći strah daljnja 2-3 mjeseca.
Nižestupanjski sudovi su tužitelju dosudili na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 10.000,00 kuna, na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 23.000,00 kune, a na ime pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kuna.
Prema ocjeni ovoga suda, imajući u vidu vrstu i karakter zadobivenih povreda, trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, postotak smanjene životne sposobnosti (20%), dob (rođen 1939. god.) i zanimanje tužitelja (dipl. geodeta), pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 200 Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 53/91 i dr. - dalje ZOO)kada su tužitelju dosudili gore navedene iznose.
Kako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91 i dr. - dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 06. prosinca .2000. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.