I Kž-14/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-14/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu od 16. prosinca 1994. godine, br. Kt-461/90 i žalbi opt. V. K., podnesenih protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. studenog 1994. godine, br. K-268/91 u sjednici održanoj 19. listopada 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

r i j e š i o j e :

Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. V. K., po službenoj dužnosti ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. V. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi s čl. 17. OKZRH, koje je činjenično opisano u njezinoj izreci. Na temelju odredbe čl. 34. st. 1. KZRH i primjenom odredaba čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH opt. V. K. je za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju mu se, na temelju odredbe čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 26. lipnja do 26. srpnja 1993. godine. Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP imenovani je oslobođen od dužnosti nadoknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom opt. D. K. je na temelju čl. 340. toč. 1. ZKP/93 oslobođen od optužbe da bi na štetu opt. V. K. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP odlučeno je da troškove krivičnog postupka za opt. D. K. padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. V. K..

Državni odvjetnik se žali protiv oslobađajućeg dijela presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijanu presudu u dijelu u kojem je opt. D. K. oslobođen od optužbe, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. V. K. se žali u pogledu osuđujuće presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede krivičnog zakona, pa predlaže da se pobijanu presudu preinači tako da se on oslobodi od optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Branitelj opt. V. K., odvjetnik V. M. u žalbi je podnio zahtjev da se na sjednicu vijeća pozove on i optuženik osobno.

Budući da je u vrijeme podnošenja žalbe bila na snazi Uredba o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/91 i 25/92), koja je odredbom čl. 20. alineja 2. isključila primjenu odredaba Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća, a s obzirom da se pretpostavke za poduzimanje i pravovaljanost određene procesne radnje utvrđuje po zakonu, koji važi u vrijeme njezinog poduzimanja, ovaj sud nije, niti je trebao o sjednici vijeća obavijestiti opt. V. K. i njegovog branitelja.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući na temelju odredaba čl. 360. st. 1. i 2. ZKP/93, u podnesku od 27. siječnja 1995. godine, br. KTŽ-65/95 predložio je da se u cijelosti prihvati žalba županijskog državnog odvjetnika, a djelomično i žalba opt. V. K. u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Povodom podnesenih žalbi ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredaba čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93, našao je da je sud prvog stupnja u donošenju presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93. Zbog navedene postupovne povrede trebalo je pobijanu presudu po službenoj dužnosti ukinuti pa slijedom toga nije bilo potrebno ocjenjivati žalbene razloge državnog odvjetnika i optuženika, glede drugih žalbenih osnova. Njihove žalbe su za sada bespredmetne.

Navedena postupovna povreda se sastoji u tome što je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a i razlozima presude.

Naime, u dijelu izreke presude koji se odnosi na opt. D. K. u činjeničnom opisu djela se navodi da je opt. D. K. u nastaloj prepirci poljskim oružjem "vinjak" nasrnuo na K. V., da je došlo do međusobnog otimanja, a nakon što je vinjak pao na zemlju da je izvadio džepni nož i u cilju da usmrti V. K., ubo ga tri puta u lijevu stranu prsnog koša nanijevši mu tri ubodne rane na lijevoj strani prsnog koša sa ozljedom pluća i izlaskom zraka u prsište i pod kožu, koje povrede u svom zbiru predstavljaju tešku i po život opasnu povredu, pa da je, dakle, s umišljajem započeo, ali nije dovršio da drugog liši života i da je time počinio krivično djelo protiv života i tijela, ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi s čl. 17. OKZRH. Za ovakvo činjenje opt. D. K. sud prvog stupnja je utvrdio da je izvršeno u nužnoj obrani te da, u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. OKZRH ne predstavlja kazneno djelo. Međutim, činjenice i okolnosti iz toč. 2. činjeničnog opisa izreke, koje pokazuju da je opt. D. K. nasrnuo na V. K., nisu navedene u toč. 1. činjeničnog opisa djela, koji se odnosi na opt. V. K.. Isto tako, ni činjenice ni okolnosti počinjenja djela iz toč. 1. činjeničnog opisa izreke, koje ukazuju da je V. K. napao D. K., nisu navedene u toč. 2. činjeničnog opisa djela kao okolnosti pod kojima je ono počinjeno. Naime, u toč. 1. činjeničnog opisa V. K. se stavlja na teret da je na seoskom putu bacao kamenje na D. K. te mu zadao povrede glave, a nakon toga, u cilju da ga usmrti ubo ga dva puta kuhinjskim nožem te mu nanio tešku i po život opasnu tjelesnu povredu.

Prema tome, iz izloženog je nedvojbeno da činjenični opisi djela optuženika, dakle, njihovog postupanja nisu međusobno usklađeni. Očito je da sud prvog stupnja, prilagođavajući činjenične opise djela činjeničnom stanju, kako ga je on utvrdio, u činjeničnim opisima pod toč. 1. i 2. izreke nije iznio one činjenice i okolnosti koje su važne za primjenu odredaba kaznenog zakona i za potpuno određenje kaznenih djela. Sve ovo čini izreku presude nerazumljivom i ona se ne može ispitati. Naročito je nerazumljiva izreka presude za opt. D. K.. Naime, njega je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 340. toč. 1. ZKP/93 u vezi s odredbom čl. 7. st. 1. OKZRH oslobodio od optužbe, zaključivši da je on postupao u nužnoj obrani, a iz činjeničnog opisa u toč. 2. izreke uopće ne proizlazi da bi se radilo o nužnoj obrani. Ne navode se nikakve činjenice i okolnosti koje bi bile sadržaj prijeko potrebne obrane opt. D. K. za odbijanje istodobnog protupravnog napada. Osim toga, nisu iznesene nikakve činjenice i okolnosti da je opt. D. K. bio napadnut, zatim, na koji način i čime, a niti je opisano, na koji način i kojim sredstvima se branio od eventualnog napada.

Naprotiv, suprotno iznesenom, iz činjeničnog opisa toč. 2. izreke proizlazi da je opt. D. K. bio napadač i da je u tijeku napada V. K. nanio tešku i po život opasnu tjelesnu povredu. Nedvojbeno je stoga da je izreka presude u odnosu na opt. D. K. nerazumljiva, a osim toga, s obzirom na izneseno, ona je i proturječna sama sebi i razlozima presude. Naime, u izreci se navodi da je opt. D. K. na naprijed opisani način napao opt. V. K. i nanio mu tešku i po život opasnu tjelesnu povredu. Suprotno tome, u obrazloženju utvrđenog činjeničnog stanja navodi se da je V. K. napao D. K., tako da je na njega najprije bacao kamenje i pogodio ga u glavu te mu nanio tešku tjelesnu povredu na tjemenom dijelu glave sa prijelomom lubanje i laku tjelesnu ozljedu posjekotinu na desnom slijepoočnom dijelu, pa, kako je od navedenih povreda opt. D. K. bio ošamućen, opt. V. K. je, iskoristivši ovo stanje, nastavio napad kuhinjskim nožem i dva puta ubo D. K. i na taj način nanio povrede. Tek nakon ovoga, po utvrđenju suda prvog stupnja, opt. D. K. je poduzeo obranu od napada, izvadio lovački nož i njime tri puta ubo V. K. u lijevu stranu prsnog koša te mu nanio tri ubodne rane koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku i po život opasnu tjelesnu povredu.

Dakle, prema činjeničnom opisu izreke oba optuženika su napadači ali se samo opt. V. K. proglašava krivim i osuđuje, dok se opt. D. K. oslobađa od optužbe, jer se u obrazloženju presude kao napadač utvrđuje opt. V. K., a za opt. D. K. se zaključuje da je bio u nužnoj obrani. Prema tome, nedvojbeno je da je činjenični opis izreke presude proturječan razlozima presude iznesenim u njenom obrazloženju.

Svi izneseni nedostaci presude: nerazumljivost izreke, proturječnost izreke same za sebe kao i proturječnost izreke presude razlozima presude, svakako predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93.

Kako je, dakle, ovaj Vrhovni sud na temelju iznesenih razloga, po službenoj dužnosti utvrdio da je sud prvog stupnja u donošenju prvostupanjske presude počinio opisanu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, trebalo ju je, u skladu s odredbom čl. 388. st. 1. ZKP/97 ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, onda se ona ne ispituje u pogledu merituma tj. pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja i primjene odredaba kaznenog zakona. Naime, zbog manjkavosti u postupku pravilnost presude je dvojbena i nije podobna za suštinsko ispitivanje, bez obzira na žalbene osnove i prigovore istaknute u tom pravcu.

No, ipak, kako žalitelji prvostupanjsku presudu pobijaju i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud se, s obzirom na nemogućnost upuštanja u konačnu ocjenu činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, nije ni upustio u takvo ocjenjivanje, sud prvog stupnja treba u ponovnom postupku, odnosno u ponovnom suđenju, osim otklanjanja postupovne povrede, uzeti u obzir i sve žalbene razloge kojima se pobija utvrđeno činjenično stanje. Pored ostalog, s posebnom pažnjom treba utvrđivati i ocjenjivati sve one činjenice koje su važne za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, dakle za utvrđivanje odlučnih činjenica. Kao važne činjenice u navedenom smislu su: mjesto gdje su se nalazili optuženici prije verbalnog sukoba i za vrijeme njega, gdje se sukob dogodio, na kojem mjestu i tko je od učesnika sukoba bio prvi na tom mjestu, a tko je od njih došao na to mjesto, tko je od učesnika započeo sukob, odnosno da li se, s obzirom na tijek razračunavanja, može uzeti da su obojica optuženika bili napadači, kako to činjenično iznosi državni odvjetnik, da li je opt. V. K. imao kod sebe kuhinjski nož, čije postojanje za sada ne potvrđuje nitko drugi osim opt. D. K.. U važne činjenice spadaju i činjenice utvrđene rekonstrukcijom događaja, koje u obrazloženju nisu niti navedene niti ocjenjene (a skica i fotoelaborat nisu priloženi spisu).

Prvostupanjski sud će na ponovnom suđenju otkloniti navedenu postupovnu povredu i raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci, a nakon toga ocijeniti cjelokupni dokazni materijal te utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i na temelju njega donijeti pravilnu i zakonitu odluku koju, treba obrazložiti u skladu s odredbama čl. 358. st. 6. i 7. ZKP/97.

U Zagrebu, 19. listopada 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.