Gž-927/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Gž-927/00-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Freiberger, kao predsjednika vijeća, Vere Vekić i Lucijane Vukelić, kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. S. d.o.o. S., zastupano po generalnom punomoćniku I. V., odvjetnici iz S., protiv ovršenika M. LJ. iz S., radi 802,53 kn, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku br. Ovr-280/00 od 18. veljače 2000. g. , u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2001. godine

r i j e š i o j e

I Uvažava se žalba ovršenice od 1.3.2000. g., ukida se rješenje Općinskog suda u Sisku Ovr-280/00 od 18. veljače 2000.g. te se ovršni postupak ima nastaviti.

II Odbija se žalba ovršenice od 3.02.2000. g. a potvrđuje rješenje o ovrsi istog suda Ovr-280/00 od 21.1.2000. g.

Obrazloženje

Na prijedlog ovrhovoditelja prvostupanjski sud je dozvolio predloženu ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te donio rješenje o ovrsi Ovr-280/00 od 21.1.00 radi dužnog iznosa ovršenice od 802,53 kn, te troškove ovrhe u iznosu od 3 74,00 kn.

Na to rješenje ovršenica je uložila prigovor, a postupajući po istom prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje od 18.2.2000. g. na osnovu članka 54. st. 2. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, dalje: OZ).

Protiv rješenja o ovrsi i pobijanog rješenja od 18.2.00. ovršenica je uložila prigovor od 3.2.00 nazivajući ga žalbom i žalbu od 1.3.2000. iznoseći u njima iste razloge. Ovršenica drži da, koliko se može zaključiti, je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada ju obvezuje na plaćanje unatoč njenog teškog materijalnog stanja. Drži da bi zbog toga trebala biti oslobođena plaćanja dužnog iznosa i predlaže da pobijana rješenja ukinu.

Žalba protiv rješenja od 18. veljače 2000.g. je osnovana a prigovor (žalba) protiv rješenja o ovrsi od 21. siječnja 2000. nije osnovani.

Postupajući s prigovorom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, prvostupanjski sud je počinio u ovom slučaju povredu odredaba ovršnog postupka, jer nije primijenio odredbu čl. 54. st. 3. Ovršnog zakona, koji određuje da ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave. Ovdje ovršenica ne prigovara obvezi i visini plaćanja dužnog iznosa traženog ovršnim prijedlogom, već u obje žalbe navodi kao razloge svoju tešku materijalnu situaciju i socijalni položaj radi čega ne može platiti traženi iznos. Zato nema razloga vođenju parnice po prigovoru (čl. 54 st. 2 OZ) a ujedno se time smanjuje trošak ovršenici.

Treba dakle nastaviti postupak kao da je uložena žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, pa je ovaj sud tako postupio i žalbu na rješenje o ovrsi odbio. Naime, obzirom na navode žalbi, koji su životno razumljivi, ali pravno nisu relevantni nema zakonskih razloga ukinuti rješenje o ovrsi, te treba nastaviti ovršni postupak, čl. 54. st. 3. OZ, čl. 19. OZ, 380. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99).

U Sisku, dne 29. studenoga 2001. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Alica Freiberger