I Kž-193/2020-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 193/2020-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 2020. broj Kv I-82/2019., u sjednici održanoj 10. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđ. M. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), dvije presude su preinačene u odluci o kazni, i to presuda Županijskog suda u Splitu i presuda Općinskog suda u Splitu. Presudom Županijskog suda u Splitu od 30. listopada 2014. broj Kv-324/14., M. K. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina i šest mjeseci, zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97. Presudom Općinskog suda u Splitu od 13. prosinca 2018. broj K- 1139/2018., M. K. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.). Ove dvije presude su preinačene na način da su navedene kazne uzete kao utvrđene, te je primjenom čl. 51. i 53. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), M. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četrnaest godina. Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 28. travnja 2010. do 30. lipnja 2017., od 31. srpnja 2018. do 13. prosinca 2018., te od 6. studenog 2019. pa nadalje.

I Kž 193/2020-6

Protiv te presude je osuđ. M. K. podnio dvije žalbe. Jednu je podnio putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., a drugu osobno. U žalbi koju je podnio putem branitelja J. F., žali se bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom "... preinačiti prijašnje presude i izreći jedinstvenu kaznu u manjem trajanju ...". U osobno podnesenoj žalbi, osuđenik izričito ne navodi žalbene osnove, te predlaže pobijanu presudu ukinuti i izreći mu kaznu u trajanju dvanaest godina.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud, izricanjem jedinstvene kazne zatvora za samo šest mjeseci manje od zbroja pojedinačno utvrđenih kazni, izrekao previsoku jedinstvenu kaznu.

U tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08., sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, niti ispituje pravilnost utvrđenih pojedinačnih kazni izrečenih pravomoćnim presudama, već uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja.

U tom smislu, napominje se osuđeniku kako svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Jasno je kako je prvostupanjski sud, pravilno, pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne. Pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 51. st. 2. KZ/11., sud je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četrnaest godina, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir.

S obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju četrnaest godina izražena je jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Ovako odmjerena kazna utjecati će na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati će i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

I Kž 193/2020-6

Imajući u vidu navedeno, žalbu osuđenika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2020.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.