Pr-1015/2020-50 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1015/2020-50

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog uredu Par i Gradac, iz Zagreba, Kralja Držislava 2, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupane po punomoćniku Ivici Vegi, odvjetniku iz Zagreba, Stonska 7, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05 lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VJ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika ĐJ, odvjetničke vježbenice, dana 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, OIB: 32206148371, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, isplatiti tužitelju UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 202,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koje na iznos od:

-6,81 EUR teku od 16.05.2014. pa do isplate,

-0,89 EUR teku od 16.07.2014. pa do isplate,

-5,70 EUR teku od 16.08.2014. pa do isplate,

-7,13 EUR teku od 16.09.2014. pa do isplate,

-1,45 EUR teku od 16.10.2014. pa do isplate,

-0,62 EUR teku od 16.11.2014. pa do isplate,

-0,94 EUR teku od 16.12.2014. pa do isplate,

-6,51 EUR teku od 16.01.2015. pa do isplate,

-13,99 EUR teku od 16.02.2015. pa do isplate,

-0,80 EUR teku od 16.03.2015. pa do isplate,

-2,26 EUR teku od 16.04.2015. pa do isplate,

-3,93 EUR teku od 16.04.2016. pa do isplate,

-9,27 EUR teku od 16.05.2016. pa do isplate,

-4,13 EUR teku od 16.06.2016. pa do isplate,

-8,25 EUR teku od 16.07.2016. pa do isplate,

-11,37 EUR teku od 16.08.2016. pa do isplate,

-15,96 EUR teku od 16.09.2016. pa do isplate,

-1,08 EUR teku od 16.10.2016. pa do isplate,

-4,13 EUR teku od 16.01.2017. pa do isplate,

-4,21 EUR teku od 16.02.2017. pa do isplate,

-1,94 EUR teku od 16.03.2017. pa do isplate,

-3,02 EUR teku od 16.04.2017. pa do isplate,

-9,30 EUR teku od 16.05.2017. pa do isplate,

-20,27 EUR teku od 16.08.2017. pa do isplate,

-2,64 EUR teku od 16.09.2017. pa do isplate,

-4,00 EUR teku od 16.12.2017. pa do isplate,

-4,19 EUR teku od 16.01.2018. pa do isplate,

-14,29 EUR teku od 16.03.2018. pa do isplate,

-1,40 EUR teku od 16.04.2018. pa do isplate,

-10,66 EUR teku od 16.05.2018. pa do isplate,

-3,25 EUR teku od 16.06.2018. pa do isplate,

-3,16 EUR teku od 16.07.2018. pa do isplate,

-14,64 EUR teku od 16.08.2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenoga zahtjeva za iznos od 948,31 euro s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 74,67 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.620,28 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika

– medicinski tehničar na Odjelu hitne interne medicine.

Odredbom čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, na snazi od 01.06.2013., dalje u tekstu KU 88/13) propisano je da je nakon određenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćen slobodan dan.

U razdoblju od srpnja 2013. pa do studenog 2013. tuženik je postupao protivno gore navedenoj odredbi. Naime, nije sporna činjenica da je tuženik omogućio tužitelju korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom no iste nije isplaćivao, a što je bio dužan temeljem gore navedene odredbe pa je stoga tužitelju, u navedenom razdoblju prouzročio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 7.654,61 kn.

Od 01. prosinca 2013.na snazi je novi Kolektivni ugovor za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/2013 (dalje u tekstu KU NN 143/13) u kojem je odredbom čl. 47. propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće) Odredbama čl. 51. i 57. KU NN 143/13 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata.

Ujedno kada Kolektivni ugovor daje radniku i istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativnih svih dodataka po osnovi čl.57 KU 143/13, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dohotka po osnovi čl. 57. KU 143/13, budući da radnik i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 KU 143/13 (tako pravno shvaćanje izraženo je je i u odluci Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-465/2016- 3 od 19. srpnja 2017.

Naime, tužitelj je u razdoblju od srpnja 2013. do lipnja 2018. radio prekovremeno, a tuženik mu za navedeni period nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada za prekovremeni rad, što je tuženik, temeljem gore navedenog KU, obvezan plaćati. Stoga je postupajući na taj način, tužitelju prouzročio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od. 202,19 eura.

Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu imovinske štete po osnovi neisplaćenih slobodnih dana te dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada na prekovremeni rad za navedeno razdoblje, koje mu je tuženik bio obvezan plaćati sukladno odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu (NN94/14, 127/17), odnosno temeljem gore navedenih odredbi KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Tužitelj je dakle u navedenom periodu pretrpio imovinsku štetu po gore navedenim osnovama i to u ukupnom iznosu od 202,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Slijedom svega naprijed navedenog predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodeći da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu medicinskog tehničara na Odjelu hitne interne medicine.

Svi elementi radnog odnosa ugovoreni su sukladno odredbama Zakona o radu i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sukladno kojem je tužitelju utvrđena i isplaćivana plaća, dodaci na plaću, uvećanje osnovne plaće i drugih primanja.

Predmetnim ugovorom o radu ugovoren je rad radnika u punom radnom vremenu, prema rasporedu radnog vremena koji utvrđuje poslodavac, dok je izračun plaće i svih dodatak i uvećanja plaće također uređen samim ugovorom o radu, u skladu sa Kolektivnim ugovorom i ostalim pozitivnim propisima, iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, kako u osnovu tako i u visini.

Tužena ističe kako se u cijelosti pridržava svih odredaba KU prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća te nije jasno na čemu tužitelj temelji svoje tvrdnje da mu plaća i dodaci na plaću nisu isplaćeni u cijelosti i za sve sate rada. Navedeno je razvidno i iz Zaključka sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane 12. listopada 2014., kao i tumačenje resornog ministarstva koje dostavljamo u privitku. Ističe se kako tužitelj za svoje navode iz tužbe ne dostavlja nikakve dokaze, već iste uzima kao nesporene, iz kojeg razloga tužena iste osporava u cijelosti. Nadalje, tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tužena u tuženom razdoblju nije bila nadležna niti ovlaštena obračunavati plaću, dodatke na plaću svojim zaposlenicima, već je za sporno razdoblje obračun i isplata plaće zaposlenicima tužene vršena putem Centralnog obračuna plaće (COP), koji se vodi pri Financijskog agenciji (FINA).

Putem navedenog (COP-a), FINA vrši obračun i isplatu plaća svim zaposlenicima u javnom sektoru, pa tako i tužitelju kao zaposleniku tužene kao javne ustanove.

Tužena, opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženo, s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u obračunske liste te evidenciju radnog vremena, Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva te ostalu dokumentaciju.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, kao što nije sporno da su mu naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad. Proizlazilo bi da je predmet spora u tom dijelu zahtjev tužitelja s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, i to za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.

6. Pritom je valjalo prihvatiti argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio na istim poslovima, te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, s obzirom da je tužitelj radio u posebnim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, dakle kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

7. U tom smislu tužitelj je u pravu kada ističe, kako je prethodno spomenuto, da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je i u tom razdoblju bio izložen posebnim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, što je sukladno i odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), odnosno čl. 86. Zakona o radu (NN, 149/09 i dr.), koje odredbe također spominju mogućnost uvećanja plaće, kojim slijedom onda nema mjesta isključenju isplate predmetnih dodataka na koje tužitelj ima pravo i za rad koji je ostvario u režimu prekovremenog rada, u odnosu na koji tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži elemente propisane odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu iz 2014. odnosno čl. 83. st. 3. Zakona o radu iz 2009. Uz navedeno, ukazuje se da nije bilo potrebno niti prekidati ovaj postupak, kako je to npr. tuženik predlagao već, budući da se nisu ostvarili zakonski razlozi za navedeno.

8. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je na način da je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom financijskog vještaka potražujući iznos od ukupno 202,19 eura bruto, što je podudarno i sa stajalištem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revr 206/12 od 2. travnja 2014., iz koje proizlazi da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

9. Vještak je izvršio je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje. Na osnovi podataka iz nalaza, neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od srpnja 2013. do srpnja 2018. godine, iznose ukupno 202,16 EUR bruto.

10. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Tužitelj na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 15-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

12. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi od 13.07.2018.g tužitelj je potraživao iznos od 1.150,50 eura, koji je umanjen za dosuđeni iznos od 202,16 eura, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu iznosa od 948,31 euro kako je opisano u točci II izreke presude.

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

14. Punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 29.11.2018.g, 12.12.2018.g, 26.07.2019.g, 21.05.2020.g, 10.06.2020.g, 19.08.2020.g, za svaku radnju po 75 bodova, sastav podnesaka od 9.02.2021.g, 07.01.2022.g, 19.03.2024.g, za svaki 100 bodova, sastav podnesaka od 11.12.2024.g, 11.02.2025.g, 19.02.2025.g, 07.04.2025.g svaki po 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 3.12.2018.g, 10.06.2020.g, 8.12.2021.g, za svako ročište po 75 bodova, pristup na glavnu raspravu 08.12.2021.g, 14.02.2022.g, 10.12.2024.g, svaka po 100 bodova, pristup na ročište 05.06.2025.g kao i za pristup na ročište za objavu 25 bodova, što je ukupno 1550 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 3.100,00 eura, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (775,00 eura) i trošak financijskog vještačenja daju iznos od 4.275,00 eura. Obzirom da je tužitelj u ovom sporu uspio u omjeru 17,57 % istom pripada 74,67 eura koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju.

15. Punomoćniku tužene u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu te podnesaka 27.03.2020.g, 09.06.2020.g, za svaku radnju po 75 bodova, sastav podnesaka od 16.06.2020.g, 21.01.2022.g, 02.10.2023.g, 04.03.2025.g, za svaki 18,75 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 10.06.2020.g, 08.02.2021.g, 08.12.2021.g, 14.02.2022.g, 10.12.2024.g, 05.06.2025.g, za svako ročište po 75 bodova, kao i za pristup na ročište za objavu 37,5 bodova, što je ukupno 787,5 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 1.575,00 eura, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (393,75 eura) daju iznos od 1.968,75 eura. Obzirom da je tužitelj u ovom sporu uspio u omjeru 82,43 istom pripada 1.620,28 eura koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju.

16. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1 0. srpnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćniku tuženika