Rev-1562/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1562/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., K. K. i K. mldb. S., zastupane po ocu i z.z. K. M., a koje zastupa punomoćnik T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tužene C. Z., za sve filijale, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991. br. Gž-9285/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 1991. br. Pn-2339/90, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991. godine broj Gž-9285/91-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 1991. g. br. Pn-2339/90 tako da se tužitelju K. M. i K. K. pored već dosuđenih 80.000 HRD svakom na ime naknade za duševne boli zbog smrti djeteta dosuđuje daljnji iznos od 15.000 HRD svakom, a tužiteljici K. S. pored već dosuđenog iznosa od 70.000 HRD za duševne boli zbog smrti sestre i daljnji iznos od 25.000 HRD, sve sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od 20. svibnja 1991 g. pa do isplate a mijenja se i odluka o parničnom trošku, tako da se obvezuje tužena da na ime cjelokupnog troška tužiteljima plati 28.890 HRD.

U ostalom pobijanom.dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 1991. godine broj Pn-2339/90 naloženo je tuženoj da isplati prvotužitelju K. M. iznos od 143.850 HRD sa kamatama na iznos od 57.850 HRD od 15. 5. 1990. godine do isplate, a na iznos od 86.000 HRD s kamatama od 20. 5. 1991. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope koju utvrđuje nadležna banka uvećane za 20% obračunate po konformnoj metodi.

Istom je presudom dosuđeno drugotužiteljici K. K. na ime naknade štete 86.000 HRD a trećetužiteljici K. mldb. S. 74.000 HRD sve sa pripadajućim zateznim kamatama od 20. 5. 1991.godine kao i parnični trošak u iznosu od 19.890 HRD, sve u roku od 15 dana, dok su s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa tužitelji odbijeni.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 19. studenog 1991. godine broj Gž-9285/91.2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev.

Protiv drugostepene presude tužitelji .su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se revizija prihvati i preinači drugostepena presuda u pravcu razloga revizije uz naknadu tužiteljima troška revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javni tužilac Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor u odnosu na dosuđene iznose naknade troškova za nabavku crnine i vijenaca, budući da se radi o uobičajenim troškovima sahrane koji se dosuđuju na temelju odredbe čl. 193. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89, te "NN" br. 53/91, 73/91 - dalje: ZOO) i predstavljaju materijalnu štetu u visini tih izdataka prema vremenu kad su učinjeni, a ne kako je to sud u ovom slučaju utvrdio prema cijenama u vrijeme presuđenja. Zbog toga nije suđeno na štetu tužitelja.

Osnovano, međutim, tužitelji prigovaraju visini dosuđenih naknada za pretrpljene duševne boli zbog smrti kćerke, odnosno sestre, jer su po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelji zatražili naknadu za navedeni vid štete u primjerenom iznosu od 95.000 HRD, pa su nižestepeni sudovi u tome pravcu pogrešno primijenili odredbu čl. 201. st. 1. ZOO i nižestepene presude je trebalo preinačiti u pogledu visine tih naknada.

Treba, naime, imati u vidu da se radilo o djetetu u dobi od devet godina i da se pravična naknada za duševne boli koja se dosuđuje utvrđuje u iznosu koji predstavlja naknadu ne samo za duševnu bol izazvanu samim saznanjem za smrt, već i za sve kasnije boli koje će tužitelji trpjeti zbog gubitka kćerke odnosno sestre - ljubavi, pažnje i pomoći koju bi dobijali. Zbog toga, kako nalazi ovaj sud zatraženi iznos naknade pripada i mldb. trećetužiteljici koja zbog uzrasta nije osjetila jaku bol kao roditelji u času same smrti sestre, ali će osjećati kasnije duševne boli, a naknada se dosuđuje imajući u vidu jedinstveni vid nematerijalne štete.

Zbog toga je prvo i drugotužiteljima pored već pravomoćno dosuđenih 80.000 HRD dosuđen još i iznos od 15.000 HRD svakom a trećetužiteljici pored dosuđenih 70".000 dinara dosuđeno još i 25.000 HRD.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl.393., 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 28. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.