Legislator Case Law & Legislation
DE FR IT EN
Analyze in Legislator
P-6144/2025-3 AI generated

P-6144/2025-3 · Općinski građanski sud u Zagrebu

Case Number P-6144/2025-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda
Open official source Machine-readable Markdown (.md)

Legislator summary

AI generated

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. rujna 2025. navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102801366 od 10. ožujka 2006. kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 85.531,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Navodi kako mu je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva dana 14. travnja 2006. u iznosu od 855,32 CHF, odnosno 3.960,13 kn (525,58 EUR). Ističe kako o ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita. Na taj način prouzročio je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača. Tužitelj je uglavničio zatezne kamate na iznos glavnice od 525,60 EUR od 14. travnja 2006. do 29. rujna 2025., što iznosi 988,37 EUR pa ukupno potražuje iznos od 1.513,97 EUR time da daljnju zateznu kamatu potražuje na iznos od 525,60 EUR od dana podnošenja tužbe, radi izbjegavanja anatocizma. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.513,97 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Legislator headnote

AI generated

P-6144/2025-3 · Općinski građanski sud u Zagrebu: O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (200,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (50,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 74,85 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 37,43 EUR (Tar. br. 2. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), ukupno iznosi 362,28 EUR.

Keywords

AI generated
bank charges back payment costs of late payment cost of borrowing reassignment of claim capacity to incur bill liability
AI generated
P-6615/2024-10
Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženoga sklopio Ugovor o kreditu broj 213353 od 19.5.2008., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 13.505,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan korištenja kredita. Odredbom čl.6.1. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno u iznosu od 1,50% od ukupnog iznosa kredita. Temeljem navedenoga, tužitelju je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva, dana 19.5.2008, u iznosu od 901,14 kn, ili protuvrijednost u Euru prema službenom tečaju, 119,60 Eur.
P-444/2025-11
Tužitelj u tužbi navodi je tuženica pravni slijednik, Slavonske banke d.d.
P-7299/2024-13
Tužiteljica VG (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da ovom tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa tzv.
P-7250/2024-14
Tužitelj u tužbi od 6. prosinca 2024. godine tvrdi da ovom tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa tzv. „ulazne naknade“ koju mu je tuženik protuzakonito i neosnovano zaračunao kao administrativnu naknadu po ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom. Tužitelj je s tuženikom dana 07.08.2006.g. zaključio Ugovor o kreditu br. 311356 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran od javnog bilježnika Vesne Ćuzela, Rijeka, Korzo 18, broj ovjere: OU-1323/06, 16.08.2006.g., a kojim ugovorom je tužitelju odobren iznos od 172.359,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom deviznom tečaju kreditora, važećem na dan korištenja kredita, te je zaključio ukupno četiri aneksa ugovoru o kreditu kojima je bio ugovaran početak otplate na određeno razdoblje (nastavno zajedno: Ugovor o kreditu). Administrativna naknada prema članku 5.1. predmetnog Ugovora o kreditu iznosi 1,00% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Tužitelj ističe kako tuženik, koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za troškove obrade kreditnog zahtjeva i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu, a što je stvorilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tim više, što je u članku 5. odredio da: „Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora…“ Zbog toga ostaje nejasnim koji troškovi ili usluge tuženika su obuhvaćeni tzv. ulaznom naknadom, odnosno koji su to objektivni troškovi nastali da bi bili pokriveni ulaznom naknadom.
P-407/2025-9
Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 115,71 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.6.2006. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6144/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102801366 od 10. ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja ŠR i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. i to čl. 10. koji glasi: ''NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00% (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.''.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužitelju ČR iznos od 1.513,97 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 525,60 EUR teku od 29. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. naknaditi tužitelju ČR parnični trošak u iznosu od 362,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. rujna 2025. navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102801366 od 10. ožujka 2006. kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 85.531,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Navodi kako mu je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva dana 14. travnja 2006. u iznosu od 855,32 CHF, odnosno 3.960,13 kn (525,58 EUR). Ističe kako o ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita. Na taj način prouzročio je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača. Tužitelj je uglavničio zatezne kamate na iznos glavnice od 525,60 EUR od 14. travnja 2006. do 29. rujna 2025., što iznosi 988,37 EUR pa ukupno potražuje iznos od 1.513,97 EUR time da daljnju zateznu kamatu potražuje na iznos od 525,60 EUR od dana podnošenja tužbe, radi izbjegavanja anatocizma. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.513,97 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženiku je 3. listopada 2025. dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu (dostavnica uz list 82 spisa).

3. Sud je izvršio uvid u pregled prometa po kreditu (list 5-38), otplatni plan (list 39-46), Ugovor o kreditu broj [broj bankovnog računa]/50400607-5114306331 od 10. ožujka 2016. (list 47-61), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102801366 od 17. prosinca 2015. (list 62-68), Ugovor o kreditu broj 2402006-103262160/51400607- 5102801366 od 10. ožujka 2006. (list 69-80).

4. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

5. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (200,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (50,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 74,85 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 37,43 EUR (Tar. br. 2. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), ukupno iznosi 362,28 EUR.

6. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 8. siječnja 2026. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku