Gž Ovr-274/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-274/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice O. b. d.d. Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. V. i dr., odvjetnicima iz P., protiv ovršenice S. B., iz P., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnicima iz R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o namirenju Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Ovr-2993/15-78 od 23. veljače 2017., dana 2. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice, te se potvrđuje rješenje o namirenju Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Ovr-2993/15-78 od 23. veljače 2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I izreke utvrđeno je da se iz kupovnine postignute na javnoj dražbi od 5. svibnja 2016. u iznosu od 894.000,00 kn namiruje tražbina ovrhovoditelja:

- u iznosu 10.000,00 kuna na ime sudskih pristojbi priznatog rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1110/01 od 28. prosinca 2001.;

- u iznosu 19.776,61 kunu na ime zateznih kamata na trošak;

- u iznosu 100,00 kuna na ime ovršnog troška priznatog rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1110/01 od 28. prosinca 2001.;

- u iznosu 179.838,10 kuna na ime zateznih kamata na glavnicu obračunatih za razdoblje od 5. svibnja 2013. do 5. svibnja 2016.;

- u iznosu 544.064,14 kuna na ime glavnice;

- u iznosu 140.221,15 kuna na ime dijela zateznih kamata na glavnicu dospjelih do 5. svibnja 2013.

U točki II izreke utvrđeno je da je ostala nenamirena tražbina ovrhovoditelja s osnove dijela zateznih kamata na glavnicu dospjelih do 5. svibnja 2013. u iznosu od 1.210.123,57 kuna, a u točki III izreke računovodstvu prvostupanjskog suda naloženo je da po pravomoćnosti ovog rješenja kupovninu u iznosu od 894.000,00 kuna isplati ovrhovoditelju. Ujedno je u točki IV. izreke naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi i daljnje troškove ovršnog postupka u iznosu od 38.868,74 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška ovrhe odbijen kao neosnovan.

Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi ovršenica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka pod točkom IV izreke donio protivno odredbama Ovršnog zakona, jer je propustio iste navesti i u točki I izreke, a sve temeljem odredbe čl. 107. st. 4. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ), koji se u ovom postupku ima primijeniti temeljem odredbe čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj: 112/12 – dalje: OZ/12). Osim toga, osporava visinu dosuđenih troškova ovršnog postupka koji su ovrhovoditelju priznati u točki IV izreke pobijanog rješenja, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13 i 89/14 – dalje ZPP) te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15 – dalje: Tarife) Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači i da se postupak ovrhe obustavi uz naknadu troškova postupka.

Žalba ovršenice nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka (čl. 365. u svezi odredbe čl. 381. ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 19. st. 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem navedenih zakonskih odredbi, a obzirom da niti sama žaliteljica ni izrekom, a niti sadržajno posebno ne ukazuje koje je to bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka

Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Odredbom čl. 106. st. 1. OZ propisano je da se iz iznosa dobivenog prodajom namiruju prvenstveno i to ovim redoslijedom:

1. troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji:

2. porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koji terete prodanu nekretninu.

Na temelju odredbe čl. 107. st. 4. OZ propisano je da se troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, dok je stavkom 5. ovog članka propisano da se troškovi postupka, osim troškova koji se prvenstveno namiruju (čl. 106. stavak 1. točka 1.), namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, koje niti sama žaliteljica ne čini spornim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odredio da se iz utvrđenog prvenstvenog reda namirenja prvenstveno namiruju samo oni troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi (čl. 106. st. 1. OZ), dok je za ostale tražbine ovrhovoditelj odredio da se namiruju nakon njih.

Obzirom da iznos dobiven prodajom nije bio dovoljan niti za namirenje preostale tražbine ovrhovoditelja (zatezna kamata na glavnicu dospjela do 5. svibnja 2013. u iznosu od 1.210.123,57 kn), koja ima prvenstveni red prije troškova postupka koji red prvenstva ostvaruje temeljem odredbe čl. 106. st. 1. točka 1. OZ, to nije ni bilo osnove da se i ti troškovi uvrste u red namirenja, kako to pogrešno ističe žaliteljica, radi čega je njezina žalba neosnovana i u ovom dijelu.

Osim toga, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i odredaba Odvjetničke tarife pravilno obvezao ovršenicu da ovrhovoditelju naknadi i daljnje troškove ovršnog postupka, jer su ti troškovi, u utvrđenoj visini bili potrebni za ovrhu, radi čega je žalba žaliteljice neosnovana i u ovom dijelu.

Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 19. st. 1. OZ, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula-Pola, 2. svibnja 2017.

S U D A C

Bruno Franković, v.r.