Croatian Supreme Court dismisses appeal on lost wages rent under Obligations Act for traffic accident victim.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling awarding lost wages rent to a cyclist injured in a traffic accident. The court confirmed that the defendant was liable for the plaintiff's reduced earning capacity following the 1996 accident, which led to early retirement. Since the lower courts correctly applied the Obligations Act regarding monthly rent for lost earnings and the appeal raised no procedural errors, the review was rejected as unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 195. st. 2. ZOO; čl. 277. st. 1. ZOO; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: When a victim loses earnings due to work incapacity from an accident, the liable party must pay monthly rent; appeals based on factual findings regarding damage calculation are inadmissible if no procedural violations occurred.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1732/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz P. M., koga zastupa T. Š., odvjetnik u D. M., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 24. veljače 2000. godine, br. Gž 549/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 11. studenog 1998. godine, br. P 9/98-38, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za prosinac 1997. godine 1.721,31 kn, za siječanj 1998. godine 1.721,31 kn, za veljaču 1998. godine 1.949,56 kn, za ožujak 1998. godine 2.042,18 kn, za travanj 1998. godine 2.059,57 kn, za svibanj 1998. godine 1.990,36 kn, za lipanj 1998. godine 2.093,19 kn, za srpanj 1998. godine 2.158,19 kn, za kolovoz 1998. godine 2.006,63 kn, za rujan 1998. godine 2.028,41 kn, za listopad 1998. godine 1.962,59 kn, a od 1. studenog 1998. godine mjesečnu rentu u iznosu od 1.962,59 kn najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, dospjele obroke odjednom, sa zateznim kamatama na dospjele mjesečne iznose, i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 11.985,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći 13. prosinca 1996. godine u Podravskoj Moslavini kao vozač bicikla kojem je preko lijeve ruke prešao zadnji kotač teretnog vozila tuženikovog osiguranika. Tom prilikom tužitelj je zadobio oguljotine i nagnječine lijevog koljena i potkoljenice, oguljotine lijeve šake, veliku ranu razderotinu kože i potkožja (20 cm), lijeve podlaktice, te nagnječenje lijevog ramena, zbog čega je bio na bolničkom liječenju. Pretežno zbog posljedica ozljeđivanja tužitelj koji je bio zaposlen kao traktorist otišao je u invalidsku mirovinu 28. studenog 1997. godine, te trpi štetu u vidu gubitka zarade, jer mu je invalidska mirovina manja od plaće koju bi primao u radnom odnosu da do štetnog događaja nije došlo, te ne može obavljati teže poslove u obradi zemljišta svog domaćinstva, niti u istom opsegu baviti se uzgojem stoke.
Odgovornost tuženika za naknadu tužiteljeve štete iz predmetnog štetnog događaja nije sporna, kao niti tužiteljev doprinos štetnom događaju u 10% dijela.
Utvrdivši visinu štete usporedbom visine plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, te visinu invalidske mirovine koju prima, te vrste uzevši u obzir rezultate obavljenog gospodarskog vještačenja i tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja (čl. 192. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) nižestupanjski sudovi su obvezali tuženika da plati tužitelju na ime izgubljene zarade za svaki mjesec od prosinca 1997. godine do listopada 1998. godine posebno utvrđeni iznos, kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, te da mu od 1. studenoga 1998. godine plaća na ime gubitka zarade mjesečno rentu u iznosu od 1.962,59 kn, sa zateznom kamatom na dospjele neplaćene iznose (čl. 277. st. 1. ZOO), a time su materijalno pravo pravilno primijenili.
Naime, prema odredbi čl. 195. st. 2. ZOO-a ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. Kako je u postupku utvrđena visina štete u vidu gubitka zarade u periodu od prosinca 1997. godine do listopada 1998. godine za svaki mjesec, pravilno je tužitelju dosuđena naknada štete u jednokratnom iznosu za svaki mjesec toga vremenskog perioda.
Tuženik nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Činjenična razmatranja u reviziji koja se tiču utvrđenja visine štete ne mogu se uzeti u obzir jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu: ZPP).
Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 25. rujna 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.