Legislator Case Law & Legislation
Gž-4833/2013-2 AI generated

Court dismisses appeal in labor dispute where employer reorganized work location via collective agreement consultation.

Case Number Gž-4833/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment regarding termination and severance pay. The plaintiff argued procedural errors and factual inaccuracies regarding the employer's reorganization, while the employer contended that the relocation was a legitimate right exercised through proper consultation with the Labor Council. The court ruled that the plaintiff voluntarily chose between staying at the original site or accepting the new location, rendering the employer's actions lawful and the appeal unfounded.

Legislator headnote

AI generated

čl. 368. st. 1. ZPP-a; čl. 154. st. 1. ZPP-a; čl. 155. ZPP-a; čl. 120. ZR-a: An employer's decision to relocate an employee's workplace following a lawful reorganization process with Labor Council consultation does not constitute a wrongful termination, and the employee's acceptance of the new location is a voluntary choice.

Keywords

AI generated
labor dispute termination workplace relocation Labor Council consultation reorganization of work severance pay claim appeal dismissal ZPP procedural law

Cited Legislation

AI generated
čl. 368. st. 1. ZPP-a
čl. 154. st. 1. ZPP-a
čl. 155. ZPP-a
čl. 120. ZR-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 4 Gž-4833/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sudaca toga suda Zlatka Lodete, kao predsjednika vije ć a, te mr. sc. Franca Harapina kao č lana vije ć a i suca izvjestitelja i Dubravke Vincekovi ć , kao č lanice vije ć a, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V. M., zastupane po punomo ć niku V. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice P. d.d. iz K., zastupane po punomo ć nicima odvjetnicima iz Odvjetni č kog društva R. j.t.d. u Z., radi utvr đ enja nedopuštenosti otkaza i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Op ć inskog suda u Koprivnici br. 6 P-293/13-15 od 26. kolovoza 2013.g., u sjednici vije ć a održanoj dana 18. ožujka 2014. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvr đ uje se presuda Op ć inskog suda u Koprivnici br. 6 P-293/13-15 od 26. kolovoza 2013.g. U nepobijanom dijelu kojim je sud dopustio preinaku tužbe i utvrdio presumirano povla č enje tužbe prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. Tuženici se ne dosu đ uje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je pod to č .I. izreke kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista pobijala odluku tuženice o otkazu ugovora o radu na neodre đ eno vrijeme uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu, to č .II. izreke odbijeno je zatraženo utvr đ enje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženice zaklju č no s danom pravomo ć nosti presude o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, to č .III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama te pod to č .IV. izreke odbijen je zahtjev za naknadom parni č nih troškova. Naprotiv to č .V. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi troškove parni č nog postupka tuženici. Istodobno je rješenjem prvostupanjski sud pod to č .I. izreke dopustio preinaku tužbe sukladno podnesku od 08. srpnja 2013.g., a to č .II. izreke je riješio da se tužba smatra povu č enom za isplatu naknade pla ć e u iznosu od 10.331,26 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Navedenu presudu pobija tužiteljica pravodobnom žalbom zbog bitnih povreda odredaba parni č nog postupka, pogrešno i nepotpuno utvr đ enoga č injeni č nog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, „relativno bitne povrede odredaba parni č nog postupka“ i pogrešno utvr đ enih troškova parni č nog postupka. Tužiteljica predlaže županijskom sudu kao sudu drugog stupnja usvojiti žalbu i preina č iti (prvostupanjsku) presudu na na č in da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno su đ enje i to pred drugim mjesno nadležnim sudom kao i da tužiteljici dosudi troškove parni č nog postupka uklju č uju ć i i trošak sastava žalbe.

Na žalbu tužiteljice se podneskom o č itovala tuženica isti č u ć i u istom da su žalbeni razlozi neosnovani, pri tom se opširno o č itovala o pojedinim žalbenim navodima tužiteljice, predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, traži trošak sastava odgovora na žalbu, te pristojbe na odgovor na žalbu.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Predmet ovog postupka je ocjena zakonitosti (dopuštenosti) odluke tuženice o otkazu ugovora o radu na neodre đ eno vrijeme uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu od 25. sije č nja 2013.g., koji je otkaz reguliran odredbom č l.115. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR).

Prvostupanjski sud odbivši u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice polazi od sljede ć ih djelom nespornih, a dijelom tijekom prvostupanjskog postupka utvr đ enih č injenica:

- da je tužiteljica do donošenja pobijane odluke od 25. sije č nja 2013.g. bila zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu na neodre đ eno vrijeme od 01. kolovoza 2010.g.,

- da je tužiteljica temeljem ugovora o radu na neodre đ eno vrijeme od 01. kolovoza 2010.g. bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice odjela istraživanje tržišta, VII/1, u sektoru 2.2. Korporativne komunikacije, 2.2.2. Marketinški servisi, 2.2.2.3. Istraživanje tržišta,

- da je tim ugovorom tužiteljici odre đ eno mjesto rada u Z., ali u odredbi č l.3. ugovora stoji „kao i svako drugo mjesto koje prema potrebi obavljanja posla odredi POSLODAVAC“,

- da je temeljem tog ugovora tužiteljica obavljala preuzete poslove č etiri godine u K., a temeljem pobijane odluke tužitelji č ino radno mjesto nosi naziv Voditeljica odjela istraživanja tržišta u sektoru korporativne i marketinške komunikacije,

- da se tužiteljici u biti pobijanim ugovorom nudi isto radno mjesto s istim koeficijentom za pla ć u (4,37, a tuženica tvrdi da bi joj pla ć a bila i ve ć a), ali u drugom sektoru tj. u sektoru Korporativne i marketinške komunikacije (ranije je to bio Sektor korporativne komunikacije),

- da poslodavac tu promjenu temelji na Odluci o izmjenama i dopunama Pravilnika o poslovnoj organizaciji od 17. prosinca 2012.g. kojem donošenju odluke se Radni č ko vije ć e tuženice nije protivilo,

- da se Radni č ko vije ć e tuženice usprotivilo donošenju pobijane odluke (otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu č l.115. ZR-a),

- da razlog odbijanja prihvata odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljica nalazi u tome što joj nije prihvatljivo nastaviti rad kod tuženice jer bi puno vremena provodila na putu i imala bi financijske gubitke.

Na temelju tih č injenica prvostupanjski sud je utvrdio da se poslodavac savjetovao s Radni č kim vije ć em u vezi izmjena i dopuna Pravilnika o poslovnoj organizaciji, da danu suglasnost Radni č ko vije ć e nije nekom novom izjavom naknadno mijenjalo (povuklo ili izjavilo neke rezerve), da je odluka o izmjeni i dopuni Pravilnika o poslovnoj organizaciji zakonito objavljena na oglasnoj plo č i, pa je u postupku izmjene Pravilnika o poslovnoj organizaciji poslodavac postupio u smislu odredbe č l.149. ZR-a, odnosno postupio je zakonito. Protivljenje Radni č kog vije ć a donošenju pobijane odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici nije od zna č aja na na č in da bi ta odluka bila nezakonita s obzirom da tužiteljica nije radnik iz kategorije na koji se odnosi odredba č l.150. st.1. ZR-a, dakle prvostupanjski sud je ocijenio odluke tuženika koje se direktno reflektiraju na radno pravni odnos tužiteljice zakonitima te je odbio njezin tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužiteljica u opširno obrazloženoj žalbi na prvom mjestu isti č e da se raspravna sutkinja morala izuzeti od obavljanja suda č ke dužnosti u ovom predmetu, jer je po njezinom saznanju bivši zaposlenik tuženice, daljnji žalbeni razlog nalazi u stavu da tijekom prvostupanjskog postupka tuženica nije bila zakonito zastupana, a pobijana presuda nema razloga o odlu č nim č injenicama u pogledu odbijanja tužbenog zahtjeva odnosno razlozi navedeni u presudi su nejasni i proturje č ni, a o odlu č nim č injenicama postoji proturje č nost izme đ u onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa se u tom dijelu pobijana presuda ne može sa sigurnoš ć u ispitati, č ime je ostvarena bitna povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2. to č .11. Zakona o parni č nom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pro č iš ć eni tekst, 25/13 i 43/13-Odluka Ustavnog suda - dalje: ZPP), dok se ostali dio žabe odnosi prvenstveno na č injeni č na utvr đ enja prvostupanjskog suda i zauzeta materijalno pravna stajališta.

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku odluku u okviru istaknutih žalbenih razloga u smislu odredbe č l.365. st.1. ZPP-a, paze ć i po službenoj dužnosti u smislu odredbe č l.365. st.2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2. to č .2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud provo đ enjem postupka ili donošenjem pobijane odluke po č inio bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2. to č .11. ZPP-a, koju tek djelomi č nim citatom zakonske odredbe ne konkretiziraju ć i navedeno, isti č e tužiteljica, kao što ne nalazi niti po č injenje bilo koje druge bitne povrede odredaba parni č nog postupka na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

Izreke pobijane presude je razumljiva i jasna i pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi koji su navedeni u odnosu na odlu č ne č injenice su dostatni i nisu proturje č ni, a imaju uporište u izvedenim dokazima.

Č injeni č na utvr đ enja prvostupanjskog suda kao i njegovo stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica prihva ć a pravilnim i ovaj drugostupanjski sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima.

S obzirom na prvo istaknuti žalbeni razlog da se raspravna sutkinja morala izuzeti od obavljanja suda č ke dužnosti u ovom predmetu, po stavu ovog drugostupanjskog suda isti nije osnovan. Neosnovan je iz razloga što su u smislu odredbe č l.71. to č .1. – 6. ZPP-a jasno propisane pravne osnove koje bez bilo kakvog dokazivanja funkcionalne veze izme đ u odre đ enog svojstva ili odnosa i su č eve nepristranosti predstavljaju pravnu osnovu izuze ć a, a sve ostalo (to č .7. iste zakonske odredbe) može eventualno predstavljati relativni razlog izuze ć a. Dakle, po stavu ovog suda razlog koji isti č e tužiteljica, tek sada u žalbi, je relativne naravi i to je tužiteljica mogla isticati tijekom prvostupanjskog postupka, jer na isti sud ne pazi po službenoj dužnosti, a ne tek sada u žalbi, s obzirom da to u smislu odredbe č l.352. st.1. ZPP-a predstavlja novu č injenicu a što se u žalbi ne može po prvi puta osnovano isticati.

Neosnovanim se ocjenjuje žalbeni razlog tužiteljice da tužena tijekom cijelog trajanja prvostupanjskog postupka nije bila ovlašteno zastupana, prvenstveno iz razloga što i kada bi to bilo to č no taj žalbeni razlog u smislu odredbe č l.354. st.3. ZPP-a osnovano može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci ti č u, a to u ovom predmetu nije slu č aj.

Tako đ er neosnovano u žalbi tužiteljica isti č e da tuženik nije ispunio svoju obvezu savjetovanja o izmjenama i dopunama Pravilnika o osnovanoj organizaciji s Radni č kim vije ć em.

U ovom postupku nije sporno da u prvostupanjskom spisu postoji odluka Radni č kog vije ć a tuženice (list 41 prvostupanjskog spisa) a uvidom u koju je razvidno da se Radni č ko vije ć e nije protivilo prijedlogu izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji koji se u pro č iš ć enom tekstu primjenjuje od 01. studenog 2012.g., a odluka Radni č kog vije ć a je datirana s 12.12.2012.g. Dakle, odluka je dana bez obzira što je tijekom postupka saslušani predsjednik Radni č kog vije ć a naveo da u momentu donošenja te odluke su imali prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika ali im poslodavac nije jasno predo č io da ć e ta izmjena imati utjecaj na gospodarski i socijalni položaj radnika.

Ne ulaze ć i u to da je Radni č ko vije ć e, ako mu nešto nije bilo jasno, a bitno bi bilo za donošenje odluke moglo tražiti od poslodavca da to dodatno obrazloži ili da dostavi neku odlu č nu dokumentaciju jasno je, da kakva god odluka Radni č kog vije ć a bila ona nije imperativna poslodavcu, poslodavac odlukom dakle nije vezan on je obvezan u smislu odredbe č l.149. st.1. ZR-a savjetovati se s Radni č kim vije ć em pa se u tom smislu od Radni č kog vije ć a o č ekuje odgovaraju ć i stupanj ozbiljnosti kod donošenja odluke.

Zakonitost odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o poslovnoj organizaciji tužiteljica pobija i zbog toga da odluka nije objavljena sukladno odredbi č l.4. Pravilnika o na č inu objave Pravilnika o radu. Odredba č l.4. Pravilnika glasi: „Pravilnik i posebne pravilnike poslodavac je dužan objaviti na na č in da budu dostupni na uvid svim radnicima na koje se odnose i izložen na vidljivom mjestu u prostorijama u kojima oni redovito borave tijekom radnog vremena“.

Po stavu ovog drugostupanjskog suda tužiteljica neosnovano kao razlog nezakonitosti odluke isti č e postupanje protivno citiranoj odredbi č l.4. Pravilnika jer evidentno je da je odluka bila objavljena na oglasnoj plo č i u sjedištu trgova č kog društva u K. od 18.12.2012.g. do 04.01.2013.g., a u situaciji kada trgova č ko društvo kao tuženica obavlja rad na više raznih lokacija nije realno mogu ć e o č ekivati da ć e na svim tim lokacijama objaviti pa makar i tako važnu odluku. Dakle, u situaciji kad je odluka a to proizlazi prema stanju spisa nesporno objavljena u sjedištu trgova č kog društva stav je ovog suda da je poslodavac svoju zakonsku obvezu i u tom dijelu ispunio. Tužiteljica uporno tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbi isti č e da joj je otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora izmijenjeno radno mjesto, a što po stavu ovog suda nije to č no. Polaze ć i od prakti č ki identi č nog naziva radnog mjesta za koje je utvr đ ena (njezina) stru č na sprema i isti koeficijent za izra č un pla ć e po ovom sudu se ne radi o zasnivanju radnog odnosa s istim poslodavcem na novom radnom mjestu. Stav ovog drugostupanjskog suda u konkretnoj situaciji kada je tuženica pristupila i provela reorganizaciju svog rada, što je njezino legitimno pravo provevši prethodno savjetovanje s Radni č kim vije ć em o izmjeni Pravilnika o radu koji je u okviru naju č inkovitije organizacije rada tuženice i cijelu službu iz Z. preselila u K. ni jednim od pobijanih akata ili poduzetom radnjom nije postupljeno protuzakonito prema tužiteljici.

Naime, sigurno je da izmijenjenim Pravilnikom o poslovnoj organizaciji tužiteljici se sigurno mijenja mjesto rada i to na na č in da joj je to sad K. (ne više Z.), a njezini svi prigovori u tom dijelu svode se na to kako je to za nju zbog udaljenosti K. od Z. neprihvatljivo. Dakle, o samoj tužiteljici u konkretnoj situaciji je ovisilo da li ć e ostati u radnom odnosu kod tuženice ili odbiti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora i prihvatiti otkaz ugovora o radu od 01. kolovoza 2010.g.

Reorganizacija donošenjem odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o poslovnoj organizaciji kod tuženice u situaciji kad je provedena uz savjetovanje s Radni č kim vije ć em, tako izmijenjena odluka je objavljena na oglasnoj plo č i kroz zakonom propisani rok s obzirom da za tužiteljicu (kao i cijeli sektor u kojem je dotad radila) nema osigurano mjesto u Z., a ve ć je i sam ugovor o radu od 01. kolovoza 2010.g. predvidio odredbom č l.3. i drugo mjesto „za obavljanje posla“ tužiteljice, a tužiteljici je č etiri godine upravo po tom ugovoru mjesto rada bila K. po ovom drugostupanjskom sudu postavlja se pitanje uop ć e potrebe donošenja od strane tuženice pobijane odluke s obzirom da po stavu ovog suda tuženica jedino sigurno tužiteljici mijenja mjesto rada.

Zbog navedenog svi opširno obrazloženi žalbeni razlozi u pogledu pogrešno i/ili nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja se ukazuju neosnovanim jer ostanak na radnom mjestu kod tuženice za tužiteljicu ovisio je samo o njoj. Nadalje, u takvoj pravnoj situaciji polaze ć i prvenstveno od sadržaja odredbe č l.3. ugovora o radu od 01. kolovoza 2010.g. kao i od sadržaja ugovora o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 25. sije č nja 2013.g. (gdje je obrazloženje o omašci kod naznake datuma kako to navodi prvostupanjski sud prihva ć a ovaj drugostupanjski sud) jasno je da se u odnosu na tužiteljicu nikako ne odnosi i obveza tuženice propisana odredbom č l.120. ZR-a a vezana na program zbrinjavanja viška radnika jer tužiteljici se nudi nastavak radnog odnosa, potreba za nastavkom njezinog rada je konkretna i o njoj je ovisilo ho ć e li ili ne nastaviti s radom.

Stoga je po stavu ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja na temelju pravilne ocjene dokaza pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je radi navedenog valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, sve temeljem odredbe č l.368. st.1. ZPP-a, uklju č uju ć i i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na odredbi č l.154. st.1. ZPP-a u svezi č l.155. ZPP-a, makar tužiteljica isti č e u uvodnom dijelu žalbe da pobija prvostupanjsku odluku i u tom dijelu ali to ne obrazlaže konkretno.

U nepobijanom dijelu o odnosu na rješenje prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 18. ožujka 2014. godine

PREDSJEDNIK VIJE Ć A:

Zlatko Lodeta v.r.