Revt-232/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 232/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. M. iz S., OIB: … , 2. J. M. iz S., OIB: … , 3. J. M. iz S., OIB: … , 4. P. M. iz S., OIB: …. , i 5. F. M. iz S., OIB: … (svi nasljednici iz pokojne M. M. udove P.), koje zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d., u stečaju, S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9116/14-5 od 4. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-226/13 od 13. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e:

1. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9116/14-5 od 4. siječnja 2018. i sudi:

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-226/13 od 13. listopada 2014. u odluci pod točkom I.1. izreke.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu 2.975,00 kn u roku od 8 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi predaje u zakoniti, neposredni i samostalni posjed tužiteljima nekretnine označene kao čest.zem. 239/17 Z.U. 3103 K.O. S. slobodnu od osoba i svojih stvari (točka I.1. izreke), radi isplate: tužitelju A. M. za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. svibnja 2014. iznos 120.384,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih glavnica do isplate te ubuduće do predaje nekretnine u posjed iznos 2.508,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama; tužitelju J. M. za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. svibnja 2014. iznos 120.384,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih glavnica do isplate te ubuduće do predaje nekretnine u posjed iznos 2.508,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama; tužitelju J. M. za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. svibnja 2014. iznos 40.128,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih glavnica do isplate te ubuduće do predaje nekretnine u posjed iznos 836,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama; tužitelju P. M. za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. svibnja 2014. iznos 40.128,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih glavnica do isplate te ubuduće do predaje nekretnine u posjed iznos 836,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama te tužitelju F. M. za razdoblje od 11. svibnja 2011. do 11. svibnja 2014. iznos 40.128,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih glavnica do isplate te ubuduće do predaje nekretnine u posjed iznos 836,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.2. izreke) te radi naknade troškova parničnog postupka (točka I.3. izreke). Tužiteljima je naloženo na jednake dijelove naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 29.425,00 kn (točka II. izreke).

Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I.1. izreke te je naloženo tuženiku u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima u zakoniti, neposredni i samostalni posjed nekretninu označenu kao čest. zem. 239/17 Z.U. 3103 K.O. S. slobodnu od osoba i svojih stvari.

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u točki I.2., I.3. i točki II. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke) te je određeno da će o naknadi troška žalbenog postupka odlučit prvostupanjski sud u konačnoj odluci (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći da ju podnosi zbog pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojima je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalba tužitelj i potvrđuje prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi predaje u posjed označenih nekretnina. Također, traži i naknadu troškova revizijskog postupka u iznosu 2.975,00 kn.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju navodeći kako revizija ne ispunjava pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. ZPP te predlažu reviziju odbaciti, podredno predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Također, traže i naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora predmetnog nenovčanog tužbenog zahtjeva je 526.680,00 kn. Kako se radi o nedjeljivoj činidbi (predaja u zakoniti, neposredni i samostalni posjed), s obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (čl. 497 a ZPP). Zbog navedenog podnesena revizija ocjenjivana je kao revizija podnesena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a u okviru razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji upućuju pitanja sadržana u reviziji.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za predaju u samostalni, zakoniti i neposredni posjed nekretnine označene kao čest. zem. 239/17 Z.U. 3103 K.O. S.

U predmetnom slučaju između stranaka nije sporno:

- da se na temelju djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Ispostava S., Klasa UP/I-942-05/97-01/110, Ur. broj 2181-08/6-01-7 od 3. prosinca 2001. koje je postalo pravomoćno 11. svibnja 2011., prednici tužitelja M. M. ud. P., daje u vlasništvo i posjed nekretnina označena kao čest. zem. 239/17 k.o. S., površine 2508 m2 za cijelo;

- da je tim rješenjem u točki II izreke utvrđena obveza vlasnice nekretnine na vraćanje naknade za oduzeto neizgrađeno zemljište u kunskoj protuvrijednosti 11.009,76 DEM prema prodajnom tečaju ovlaštene banke na dan isplate, u roku 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja;

- da je u točki III izreke tog rješenja utvrđena obveza tuženika novoj vlasnici predati u posjed navedeno zemljište danom prijenosa odnosno isplate iznosa utvrđenog u točki II rješenja;

- da ni vlasnica, niti njezini pravni slijednici (tužitelji u ovom predmetu) nisu tuženiku isplatili naknadu određenu u točki II navedenog rješenja;

- da su tužitelji A. M. i J. M. u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u 3/9 djela,dok su tužitelji J. M., P. M. i F. M. upisani kao suvlasnici u 1/9 dijela;

- da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem prvostupanjskog suda broj St-28/01 od 12. studenog 2001.;

- da tuženik prednici tužitelja niti tužiteljima nije predao u posjed navedenu nekretninu već je i dalje gospodarski iskorištava te ju daje u zakup trećoj osobi.

Sporno je, međutim, u revizijskom postupku, ima li tuženik pravo na posjed predmetne nekretnine, s obzirom na to da mu ni prednica tužitelja, niti tužitelji nisu isplatili naknadu utvrđenu u točki II. izreke citiranog rješenja Ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije, Ispostava S., od 3. prosinca 2001., odnosno je li tuženik u obvezi predati tužiteljima u posjed predmetnu nekretninu unatoč tome što mu utvrđena naknada nije isplaćena, a sve s obzirom na točku III. izreke navedenog rješenja upravnog tijela.

Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio kako s obzirom na točku III. djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Ispostava S., od 3. prosinca 2001. kojom je utvrđena obveza tuženika da prednici tužitelja odnosno tužiteljima preda u posjed nekretninu označenu kao čest. zem. 239/17 k.o. S. nakon što mu bude isplaćena primljena naknada za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište u kunskoj protuvrijednosti iznosa 11.009,76 DEM te činjenicu da tu naknadu prednici tužitelja niti tužitelji nisu platili tuženiku na temelju navedenog rješenja tuženik ima pravo na posjed predmetne nekretnine u skladu s odredbom čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP). Zbog toga je zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine tužiteljima ocijenio neosnovanim.

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja u odnosu na zahtjev za predaju tužiteljima u posjed predmetne nekretnine preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao tuženika predati tužiteljima nekretninu u zakoniti, neposredni i samostalni posjed. Prema razlozima sadržanim u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da tuženik ima pravo retencije nekretnine oznake čest. zem. 239/17 K.O. S. u suvlasništvu tužitelja na temelju rješenja Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Ispostava S., od 3. prosinca 2001. dok prednica tužitelja odnosno tužitelji ne isplate tuženiku naknadu utvrđenu u točki II rješenja. Pritom drugostupanjski sud ocjenjuje kako tuženik u odnosu na posjedovanje nekretnine označene kao čest. zem. 239/17 k.o. S. koja se nalazi u suvlasništvu tužitelja nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, ni pravni položaj poštenog posjednika jer je nepošteni posjednik postao 3. prosinca 2001. kada je doneseno navedeno djelomično rješenje, a najkasnije pravomoćnošću tog rješenja 11. svibnja 2011., kao i da činjenica što prednik tužitelja, a ni tužitelji nisu platili naknadu utvrđenu u točki II. rješenja od 3. prosinca 2001. ne može utjecati na vlasništvo te da se radi o obvezno pravnom zahtjevu kojeg je tuženik trebao naplatiti u ovršnom postupku. nakon pravomoćnosti rješenja. Zbog navedenog, zaključeno je da tužitelji imaju pravo na predaju u posjed predmetne nekretnine u skladu s odredbama čl. 161. st. 1. i čl. 162. ZVDSP pa je u tome dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen.

Prema ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio tužbeni zahtjev za predaju predmetne nekretnine tužiteljima.

Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Tuženik je, pozvavši se na točku III. citiranog rješenja upravnog tijela prema kojoj je dužan predati novoj vlasnici (prednici tužitelja, a sada tužiteljima) opisanu nekretninu danom prijenosa odnosno isplate iznosa utvrđenog u točki II. istog rješenja (koji se odnosi na vraćanje primljene naknade za izgrađeno građevinsko zemljište), zapravo istaknuo prigovor koji zahtjev tužitelja za predaju predmetnog zemljišta odgađa do primitka utvrđenog iznosa naknade.

Imajući na umu sadržaj citiranog rješenja upravnog tijela te utvrđenu činjenicu da tuženiku nije isplaćen iznos naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište utvrđen u točki II. tog rješenja, prema ocjeni revizijskog suda tuženik ima pravo na posjed predmetnih nekretnina od primitka dužnog iznosa naknade, sve u skladu s odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP. Navedeno pravo tuženika na posjed predmetnih nekretnina, suprotno zaključku drugostupanjskog suda sadržanom u obrazloženju pobijane odluke, ne utječe na pravo vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, već samo odgađa predaju nekretnina tužiteljima u posjed dok ne isplate tuženiku dužni iznos naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište. Zbog toga je, prihvaćanjem u konkretnom slučaju tužbenog zahtjeva na predaju nekretnina u posjed tužiteljima pozivom na odredbe čl. 161. i čl. 162. ZVDSP koje se odnose na vlasnički zahtjev za povrat stvari, odnosno na pravu vlasničku tužbu, drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena.

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP reviziju tuženika prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Tuženiku koji je u cijelosti uspio u revizijskom postupku, primjenom odredbi čl. 166. st. 2. čl. 154. st.1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) imajući na umu vrijednost predmeta spora predmetnog nenovčanog zahtjeva u iznosu 526.680,00 kn, odlučujući u granicama zahtjeva tuženika sadržanog u reviziji, priznat je trošak sastava revizije u iznosu 1.500,00 kn, uvećano za PDV 25% - 375,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe u iznosu 1.100,00 kn, odnosno ukupni trošak revizijskog postupka u iznosu 2.975,00 kn.

Odluka o troškovima odgovora na reviziju iz točke III. izreke ove presude donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

Zagreb, 5. prosinca 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.