Rev-20/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 20/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i R. M.-B., iz P., protiv tuženika P. - L. d.d. P., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, posl. br. Gž- 307/07-2 od 9. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, posl. br. P-217/05-28 od 21. rujna 2006., u sjednici održanoj 4. rujna 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj prijenosom prava vlasništva na tuženika na nekretnini kč.br. 1004/3 upisanoj u zk.ul. 279, k.o. M., te uplatama od 231.801/7, kn (31.324,55 EUR-a), u gotovom novcu u cijelosti namirio tuženiku tražbinu iz ugovora o kreditu br. … od ... Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 2.740,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Protiv presude drugostupanjskog suda, reviziju je podnio tužitelj iz svih revizijskih razloga, posebno pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati revizije, ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 52. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP.

Na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ne ukazuje, stoga presuda nije ni razmatrana u tom dijelu.

Tužitelj, u stvari, u reviziji analizira i ocjenjuje provedene dokaze, dajući svoju ocjenu, čime, u stvari, ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojih razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik prijenosom prava vlasništva na nekretnini kč.br. 1004/3, upisanoj u zk.ul.br. 279 k.o. M., te uplatama u iznosu 231.801,70 kn (31.324,55 EUR-a), u cijelosti namirio tuženiku tražbinu po osnovu ugovora o kreditu br. … od ....

U ovom predmetu sudovi su pošli od nespornih činjenica da su stranke sklopile dugoročni ugovor o kreditu ... br. …, te da je tužitelj, kao sredstvo osiguranja tražbine po osnovu tog ugovora na tuženika prenio fiducijarno vlasništvo nekretnina kč.br. 1004/3 i kč. br. 380, obje k.o. M., da je tuženik tužitelju predao navedeni novčani iznos, a tužitelj nije izvršio povrat kredita, zbog toga je tuženik aktivirao navedena sredstva osiguranja i prenio nekretnine u svoje punopravno vlasništvo.

Utvrđeno je da je fiducijarni prijenos vlasništva na navedenim nekretninama kč.br. 1004/3 i kč. br. 380, određen odredbom čl. 10. citiranog ugovora, te da predmet tužbe nije preispitivanje valjanosti takvog upisa tuženika, već se zahtjev odnosi na utvrđenje da je prijenosom prava vlasništva na nekretnini kč.br. 1004/3 i uplatom navedenog iznosa (31.324,55 EUR) tužitelj, u stvari, podmirio svoju tražbinu iz predmetnog ugovora o kreditu.

Iz navedenog sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao da bi tuženik prijenosom prava vlasništva navedene nekretnine kč.br. 1004/3 podmirio tražbinu prema tuženiku, budući vrijednost iste približno ne odgovara visini predmetnog duga, a niti je dokazao da je uplatio navedeni iznos 231.831.70 kn (31.324,55 EUR-a), time da nekretnine kč.br. 1004/3 i kč. br. 380, koje predstavljaju sredstvo osiguranja po navedenom kreditu dijele istu pravnu sudbinu, jer služi naplati istog, a na tuženiku je pravo odabira iz koje će nekretnine naplatiti tražbinu koja je osigurana tom nekretninom.

Suprotno tvrdnji revidenta ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako iz prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude Županijskog suda u Puli - Pola, posl. br. Gž-307/07-2 od 9. ožujka 2009., to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi te presude.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. u vezi čl. 396. a. st. 1. i 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. rujna 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.