Rev-1667/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1667/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja S.M., te mldb. S.T. i M., koje zastupa majka i zakonska zastupnica S.M. iz Ć.

… , zastupani po punomoćniku S.Z., odvjetniku iz B., protiv tužene S.A. iz D. … , koju zastupa punomoćnik K.B., odvjetnik iz B., radi priznanja prava vlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 12. ožujka 1992.g. br. Gž 405/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. prosinca 1991.g. br. P 305/89-65, u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 12. ožujka 1992.g. br. Gž 405/92-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 17. prosinca 1991.g. br. P 305/89-65 kojom je pod I izreke obvezana prvotužena da tužiteljici osobno na ime suvlasničkog dijela od 1/3 vrijednosti građevinskog objekta "kuće" sagrađenog na čk.br. 595/11/1 veličine 12x6 m s podrumom ispod kuhinje, kupaonice, zidano opekom te s krovištem pokrivenim crijepom, isplati iznos od 149.675,20 dinara s kamatom prema zakonu o visini stope zatezne kamate tekućom od 4. studena 1991.g. pa do isplate u roku od 15 dana.

Pod II izreke tužena je dužna tužiteljici platiti iznos od 6.000 dinara zajedno s kamatom prema zakonu o visini stope zakonske kamate tekućom od 4. studenog 1991. pa do isplate, na ime njenog učešća u izgradnji vodovoda u domaćinstvu u D. u omjeru od 1/3 dijela u roku od 15 dana.

Rev 1667/92

Pod III utvrđeno je da je tužiteljica S.M. i Ć.

… , osobno suvlasnica u 1/3 dijela pokretnina: jednog elevatora, jedne samoutovarne prikolice, jedne prikolice za gnoj, cisterne za gnojnicu, zapremnine 2.200 l, prekretača za sijeno, te da su S.M., S. mldb. T. i mldb. M., svi iz Č.

… , kao nasljednici pok. S.I. iz D. … , suvlasnici na jednake dijelove daljnje 1/3 dijela navedenih pokretnina a što je tužena dužna priznati, predati tužiteljima ove pokretnine u suposjed i dozvoliti da se suvlasnička zajednica razrgne prema načelima izvršnog postupka.

Pod IV tužena je tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.869 dinara u roku od 15 dana.

Pod V izreke tužitelji su odbijeni sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se revizija uvaži, da se ukinu nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju tužene nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužene nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer su nižestepeni sudovi postupak u svemu proveli u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku (koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91), a tužena niti konkretno ne navodi u čemu nalazi da su nižestepeni sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo, a tužena u reviziji isključivo pobija utvrđeno činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostepeni sud. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da su tužiteljica i njezin pok. suprug sa tuženom živjeli u istom domaćinstvu i zajednički privređivali, te da je doprinos tužiteljice u stjecanju sporne imovine u 1/3 dijela.

Tužena u reviziji tvrdi da doprinos tužiteljice u stjecanju sporne imovine ne iznosi 1/3 dijela već znatno manje.

Ovaj revizijski sud nije ocjenjivao navode revizije tužene kojima pokušava dokazati da je doprinos tužiteljice bio manji od onoga kako ga je utvrdio prvostepeni sud, jer takove tvrdnje predstavljaju pobijanje činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovano tužena prigovara da je drugostepeni sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer da o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, te da nije odgovoreno na sva pitanja postavljena u žalbi.

Prema odredbi čl. 375. Zakona o parničnom postupku drugostepeni sud je dužan odgovoriti samo na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

U konkretnom slučaju drugostepeni sud je naveo iscrpne i valjane razloge te uzeo u obzir sve navode žalbe tužene koji su od odlučnog značaja za rješenje ovog spora, pa je ocijenio da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je slijedom toga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku odbijena revizija tužene kao neosnovana.

U Zagrebu, 3. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.