P-877/2011-7 · Općinski sud u Dubrovniku

Posl. br. 13 P. 877/2011

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Stjepanu Lončarici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. L., P. K. 43, D., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., spram tuženice R. H., Ministarstvo, zastupane po O. d. o. u Dubrovniku, G.-u. o, radi isplate, dana 22. prosinca 2011.godine

p r e s u d i o j e

I. Tužena R. H., Ministarstvo dužna je tužitelju, A. L., isplatiti iznos od 269.196,60 kn na ime invalidnina po statusu hrvatskog ratnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 1. srpnja 2005.g. do 28. veljače 2011.g., kao i zakonsku zateznu kamatu prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007.godine, a od 1.1.2008.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana dospijeća svakog mjesečnog obroka, pa do isplate, za pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2005. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.4.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.5.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.6.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2006. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.4.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.5.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.6.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.4.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.5.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.6.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.5.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.6.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 3.901,40 kn od 15.3.2011. do isplate, u roku od 15 dana.

II. U dijelu kojim se traži isplata buduće dospjelih mjesečnih iznosa invalidnina i doplatka, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 18.450,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj prema tuženici postavlja zahtjev upravljen na isplatu mjesečnih iznosa osobne invalidnine, ortopedskog doplatka i posebnog doplatka od 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine za razdoblje od lipnja 2005.g. do ožujka 2011.g. u ukupnom iznosu od 269.196,60 kuna, kao i isplatu budućih iznosa, u bitnome navodeći u tužbi da mu je rješenjem Ministarstva u postupku revizije, Kl: 562-02-96-01/10938, Ur.br: 512-21-05-97-2 od 23. travnja 1997.g., koje je postalo pravomoćno 4. rujna 2008.g., priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida II skupine, a da mu tuženica unatoč tome uskraćuje isplatu osobne invalidnine te ortopedskog i posebnog doplatka sukladno tom rješenju.

U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u bitnome navodeći da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, već da je bio pripadnik postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, pa da je tako kao pripadnik vojne postrojbe države BiH u toj državi ostvario status ratnog vojnog invalida s osnova ranjavanja 28. lipnja 1992.g. i 23. veljače 1993.g. Tuženica je istakla i prigovor zastare potraživanja i zastare samog prava, kao i prekluzije prava zahtijevati izvršenje rješenja Ministarstva obrane, Kl: 562-02-96-01/10938, Ur.br: 512-21-05-97-2 od 23. travnja 1997.g. u smislu odredbe čl. 270. st.7. ZOUP-a odnosno odredbe čl. 135. novog ZOUP-a.

U provedenom postupku izveden je dokaz čitanjem isprava priloženih spisu.

Pregledom isprava priloženih spisu je utvrđeno kako je:

- rješenjem tuženice, Ministarstva, Kl: 562-02-96-01/10938, Ur.br: 512-21-05-97-2 od 23. travnja 1997.g. /l.s. 5/ tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida II grupe sa 100 % oštečenjem organizma (stalno) i pravo na osobnu invalidninu od 1. ožujka 1993.g. te pravo na posebni doplatak u visini 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine i ortopedski doplatak I stupnja, i to za isto razdoblje,

- rješenjem tuženice, Ministarstva, Kl: UP/II-562-02/05-0001/39, Ur.br: 519-04/5-05-2 od 17. studenoga 2005.g. proglašeno ništavim prethodno navedeno rješenje Ministarstva, i to uz osnovni zaključak da

tužitelj (obzirom da je bio pripadnik postrojbi Hrvatskog vijeća obrane) nije bio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga /l.s. 6/,

- u upravnom sporu pokrenutom po tužitelju, Upravni sud Republike Hrvatske presudom broj: Us- 58/2006-9 od 4. rujna 2008.g. /l.s. 6/ uvažio tužbu tužitelja i poništio rješenje i poništio rješenje Ministarstva, Kl: UP/II-562-02/05-0001/39, Ur.br: 519-04/5-05-2 od 17. studenoga 2005.g., uz obrazloženje da je tim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja,

- Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti podignut protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske br: Us-58/2006-9 od 4. rujna 2008.g. /l.s. 7 – rješenje VSRH, broj Uzz 1/09-2/,

Iz prednjih utvrđenja proizlazi da je rješenje tuženice, Ministarstva, Kl: 562-02-96-01/10938, Ur.br: 512-21-05-97-2 od 23. travnja 1997.g. temeljem kojeg tužitelj zahtjeva isplatu osobne invalidnine i naprijed navedenih doplataka ostalo na snazi i postalo pravomoćno 4. rujna 2008.g. Stoga tužitelj prema pravomoćnom rješenju iz upravnog postupka, a kojim mu je priznato pravo na u njemu određena primanja, osnovano zahtijeva od tuženice kao dužnika ispunjenje toga priznatog mu prava odnosno isplatu iznosa određenih u tom rješenju, sve sukladno odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) i odredbi čl. 29. st.1 (ZOO/05).

Dakle, u konkretnom slučaju nadležno tijelo je temeljem odredbi Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata u upravnom postupku donijelo pravomoćno rješenje o prijepornom pravu tužitelja, pa stoga sud ne može kao prethodno riješiti ona pitanja o kojima je to tijelo već donijelo pravomoćnu odluku odnosno odlučivati o zakonitosti već pravomoćnog rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu te na posebni i ortopedski doplatak, a kako je to propisano odredbom čl. 12. st.1. Zakona o parničnom postupku, pa je stoga irelevantan tuženičin prigovor da je tužitelj bio pripadnik HVO-a.

Kako je to naprijed utvrđeno predmetom upravnog postupka nije bio zahtjev na isplatu, već na priznavanje prava, dakle, odlukom donesenom u upravnom postupku nije odlučeno o obvezi isplate.

Stoga odluka na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev (iako pravomoćna) nije postala niti mogla postati ovršna, pa se tako tuženica neutemeljeno poziva na odredbu čl. 270. st.7. Zakona o općem upravnom postupku (N.N., br. 53/91 i dr) da je nastupila prekluzija prava tužitelja zahtijevati izvršenje te odluke.

O prigovoru zastare potraživanja.

Prema odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91….) odnosno čl. 215. st.1. ZOO (N.N., br. 35/05…) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U konkretnom slučaju tužitelj je mogao zahtijevati isplatu iznosa osobne invalidnine i doplataka tek nakon što mu je priznato to pravo, a što je utvrđeno tek pravomoćnošću rješenja na temelju kojeg zahtjeva traženu isplatu,

A to je rješenje, kako je to naprijed utvrđeno postalo pravomoćno 4. rujna 2008.g. odnosno donošenjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-58/2006-9.

Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku od 1. travnja 2011.g. /l.s. 14-15/ došlo je do zastoja zastarijevanja potraživanja tužitelja u smislu odredbe čl. 186a. st.3. ZPP-a.

Zastarijevanje se nastavilo po proteku tromjesečnog roka iz čl. 186a ZPP-a, a tužitelj je podnio tužbu dana 1. rujna 2011.g. putem preporučene pošiljke

Osobna invalidnina i naprijed navedeni doplatci po svojoj prirodi predstavljaju povremenu tražbinu koja se utvrđuje odlukom nadležnog tijela.

Povremena potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, kako to propisuje odredba čl. 379. st.2. ZOO/91 odnosno odredba čl. 233. st.1. ZOO/05.

Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. rujna 2011.g., dakle, unutar trogodišnjeg roka koji je počeo teći 4. rujna 2008.g., u okviru kojeg je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje priznatog mu prava odnosno isplatu iznosa određenih u tom rješenju, u ovom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, jer je pravo na isplatu zatraženih iznosa nastalo i moglo se ostvarivati tek pravomoćnošću tog rješenja.

Tuženica tijekom postupka nije osporavala visinu postavljenog zahtjeva.

Stoga je, imajući u vidu prednja utvrđenja, oslonom na citirane odredbe, prihvaćen zahtjev kojim tužitelj potražuje iznose sadržane u točki I. izreke presude.

Na te iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, po stopi u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate /čl. 314 ZOO/91 odnosno 173. st.2. ZOO/05.

Iz istaknutih razloga, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

U dijelu zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu budućih dospjelih iznosa invalidnine i doplatka, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, jer je takav zahtjev neodređen, a tužitelj je mogao samo osnovano zahtijevati isplatu točno određenih iznosa koji su dospjeli do zaključenja glavne rasprave.

Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, pri čemu je prema vrijednosti predmeta spora a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N., br. 148/09), tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe /za svaku radnju po 500b., Tbr. 7/1/ i za zastupanje na ročištu od 7.12.2011.g. /500b., Tbr. 9/1/, što zajedno s PDV-om od 23 % iznosi 18.450,00 kuna.

U Dubrovniku, 22. prosinca 2011. godine

S u d a c:

Stjepan Lončarica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Dubrovniku. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DN-a:

- Tužitelju, po punomoćniku

- Tuženici, po O.-G.