I Kž-621/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž-621/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Drakulić Milene kao članova vijeća i sudske savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š. V., zbog krivičnog djela iz čl. 231. st. l. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 1. srpnja 1994. g. K-565/93 i Kv-227/94, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu,

r i j e š i o j e:

Djelomično se uvažava žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje u odnosu na razdoblje od 26. rujna - 31. prosinca 1992. g, te se za to razdoblje krivični postupak protiv opt. Š. V. zbog kriv.djela iz čl. 235. st. l. KZRH ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("NN" br. 58 od 25. rujna 1992.g.) protiv opt. Š. V. obustavljen je krivični postupak zbog kriv. djela iz čl. 231. st. l. KZRH.

Temeljem čl. 91.st. 1. u vezi čl. 87. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj, pobijajući njegovu pravilnost i predložio da se pobijano rješenje preinači i krivični postupak nastavi.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba vojnog tužitelja uvaži u smislu žalbenog prijedloga.

Žalba je djelomično osnovana.

Vojni sud smatra da iz opisa djela iz optužnice ne proizlazi da se u ovom slučaju radi o kriv. djelu iz čl. 231. st.l. KZRH, već da se u opisanoj djelatnosti optuženika stječu obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. l. KZRH, a kako je vrijeme od 1. kolovoza 1991. godine - 25. rujna 1992. godine obuhvaćeno Zakonom o oprostu da na optuženika za taj period treba primijeniti citirani zakon, a da za vrijeme nakon 25. rujna 1992. godine nema nikakvih dokaza da bi optuženik i nakon tog datuma sudjelovao u ostvarenju krivičnog djela oružane pobune.

Vojni tužitelj, naprotiv, nalazi da nije bilo mjesta primjeni Zakona o oprostu, pogotovo ne za razdoblje nakon 25. rujna 1992. godine.

Međutim, i po stajalištu ovog suda, iako je krivično djelo za koje se tereti optuženik pravno označeno po čl. 231. st. 1. KZRH, iz opisa djela doista ne proizlazi da bi se radilo o toj inkriminiranoj djelatnosti.

Naime, prema konkretnom činjeničnom supstratu optužnice ne proizlazi da bi optuženik pokušao upotrebom sile odcijepiti neki dio teritorija Republike Hrvatske i pripojiti ga drugoj državi.

Kako je sud vezan samo opisom djela, a ne i pravnom oznakom djela, trebalo je na razdoblje od 1. kolovoza 1991. godine - 25. rujna 1992. godine primijeniti Zakon o oprostu, jer konkretno opisani sadržaj postupanja optuženika ne sadrži u sebi elemente učina krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 231. st. l. KZRH.

Stoga je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem pravilno obustavio krivični postupak u odnosu na gore označeno razdoblje .

No, u odnosu na razdoblje od 26. rujna – 31. prosinca 1992. godine (jer se optuženik tereti za razdoblje do kraja 1992. godine), sud prvog stupnja je svoj zaključak o djelatnosti optuženika za taj period trebao temeljiti na činjenicama prethodno utvrđenim u skladu s odredbom čl. 337. ZKP i u ponovljenom postupku, u skladu s ukidnim rješenjem ovog suda (list 67-71), raspraviti i utvrditi da li je optuženik i u vremenu od 25. rujna - 31. prosinca 1992. godine ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. l. KZH, pa ukoliko bi nakon provođenja odgovarajućih dokaza i njihove ocjene našao da nema dokaza o sudjelovanju optuženika u oružanoj pobuni i za to razdoblje, trebalo je po čl. 340. toč. 3. ZKP izreći presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe za djelatnost u tom periodu.

Kako sud prvog stupnja nije postupio na izneseni način, trebalo je djelomičnim uvaženjem žalbe vojnog tužitelja pobijano rješenje preinačiti na način da se krivični postupak za razdoblje od 26. rujna - 31. prosinca 1992. godine ima nastaviti, a u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će biti dužan ispitati i ocijeniti da li je optuženik u označenom vremenu nakon 25. rujna 1992. godine ostvario obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. l. KZH i zavisno od rezultata provedene glavne rasprave donijeti i odluku o krivičnoj odgovornosti optuženika.

Zbog iznesenih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. kolovoza 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.