Kžm-17/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 17/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. A. S., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnijetog protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 12. ožujka 2011. br. Km-3/11, u sjednici održanoj 5. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe mlt. A. S., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba maloljetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku na temelju čl. 16. st. 1. i 3. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj 111/97, 27/98 i 12/02, u daljnjem tekstu: ZSM) prema mlt. A. S., izrečena je odgojna mjera upućivanja u posebnu odgojnu osobu, zbog učina kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ sa naznakom vremena trajanja te odgojne mjere.

Istovremeno je na temelju čl. 86. ZSM određeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po svojoj braniteljici, odvjetnici N. K. iz S. iz žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i samim time i pogrešno, s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovljeno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04 i 115/06, u nastavku: ZKP/97) predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska odluka.

U povodu žalbe maloljetnika, a po službenoj dužnosti, trebalo je ukinuti rješenje suda prvog stupnja te predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje iz razloga što je drugostupanjski sud utvrdio da izreka prijedloga za izricanje odgojne mjere u odnosu na kazneno djelo protiv toč. 2. iz čl. 192. st. 2. KZ proturječna sama sebi i razlozima odluke, što je čini nerazumljivom.

Prije svega potrebno je reći, da je državna odvjetnica na glavnoj raspravi 12. ožujka 2012. (list br. 173 spisa) izmijenila činjenični opis kaznenog djela pod toč. 2. prijedloga za izricanje odgojne mjere na način da je uz spolnu radnju u vidu spolnog odnošaja dodala i spolnu radnju stavljanja djetetovog spolnog organa u svoja usta, što sud prvog stupnja nije unio u sadržaj obrazloženja rješenja pod toč. 2. izreke.

Istovremeno je propustio iz sadržaja izreke prijedloga pod toč. 2. iz opisa kaznenog djela izostaviti pokazivanje djetetu fotografija obnaženih golih ženskih tijela, kada je prethodno utvrdio da odnosno kazneno djelo iz čl. 197. st. 1. KZ nije dokazano, u kom pravcu nema ni žalbe državnog odvjetnika.

Pritom je bitno naglasiti da u opisu spolnih radnji u odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke prijedloga nedostaje primjena fizičke sile već se utvrđuje da je maloljetnik od djeteta starog pet godina, najprije zatražio da otkopča i skine svoje hlače, pokaže svoj spolni organ te da se nasloni na fotelju, nakon čega, je u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona, prišao mu s leđa i obavio dvije spolne radnje izjednačene sa spolnim odnošajem.

Iz izloženog proizlazi da spolni odnošaj, odnosno spolnom odnošaju izjednačene spolne radnje iz čl. 192. st. 2. KZ-a imaju dva kvalifikatorna elementa koja su obuhvaćena u istom biću kaznenog djela, pri čemu sud prvog stupnja nije vezan za onaj pravni opis djela kojeg je dao državni odvjetnik u prijedlogu. Pritom je još važno reći da su oba kvalifikatorna elementa alternativno postavljena u zakonskom opisu kaznenog djela, iz razloga što nasilna spolna radnja, te takova radnja počinjena nad nemoćnim djetetom, po svom pravnom značaju, zaštićuju isto zaštićeno dobro, a dob djeteta od pet godina presumira njegovu nemoć iz razloga što dijete te životne dobi ni u jednom trenutku nije bilo svjesno što mu maloljetnik čini, zbog čega je bespogovorno izvršavao sva traženja maloljetnika u vidu naprijed naznačene tri radnje otkopčavanja i skidanja hlača, pokazivanja spolnog organa, te naslanjanja na fotelju kako bi maloljetnik mogao u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona izvršiti dvije spolne radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, u kojima u ponašanju maloljetnika nema primjene fizičke sile.

Sve naprijed izloženo ukazuje da je sadržaj izreke prijedloga naznačen u obrazloženju rješenja proturječan sam sebi i razlozima odluke, odnosno da su izostali razlozi o odlučnoj činjenici vezanoj za pravnu kvalifikaciju djela niti je sud prvog stupnja obrazložio koji je to kvalifikatorni element djela prihvatio i u čemu se on sastoji, zbog čega je po službenoj dužnosti, povodom žalbe maloljetnika, trebalo ukinuti prvostupanjsku odluku zbog počinjene apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupit će sukladno odredbi čl. 355. st. 1. ZKP/97 u obrazloženju odluke jasno naznačiti činjenice i okolnosti koji sadrže obilježja odnosnog kaznenog djela za koje je maloljetnik i proglašen krivim, iz kojeg će onda kao logičan zaključak proizlaziti pravni opis i pravna oznaka djela, tako da izreka prijedloga za izricanje kaznene sankcije bude sukladna, precizna i jasna obrazloženju odluke, dok će posebno u obrazloženju navesti i razloge za sva činjenična utvrđenja navedena u izreci prijedloga za izricanje kaznene sankcije, kao i za primjenu pravne oznake djela.

Iz svih naprijed izloženih razloga riješeno je kao u izreci na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 5. srpnja 2012. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.