Revr-370/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 370/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivice Crnića i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz P., zastupane po punomoćniku M. M.-K., protiv tuženika Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Š., Š., zastupan po punomoćnici Ž. P., diplomiranoj pravnici, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-207/06 od 13. veljače 2006. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P- 3228/04 od 1. lipnja 2005. godine, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je pravno ništava odluka o otkazu ugovora o radu tuženika broj … od 4. siječnja 2000. godine kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu broj … od 25. ožujka 1996. godine sklopljen na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke referenta sa otkaznim rokom od četiri mjeseca koji počinje teći od dana dostave odluke, te da se utvrdi pravno ništavom odluka Upravnog vijeća tuženika broj … od 12. travnja 2000. godine, te da tuženi tužiteljicu vrati na poslove i radne zadatke i isplati joj razliku plaće počev od 20. rujna 2000. godine kao i sve prinadležnosti s osnova prava iz radnog odnosa u roku 8 dana, te da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda, reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice. Tuženi nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tako u donošenju nižestupanjskih presuda, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovaj sud je ocijenio da pobijane presude sadrže jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, tako da se pravilnost pobijanih presuda može valjano ispitati.

Revidentica ne ističe u čemu bi se sastojala povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, zbog čega ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu nije ispitivao u tom pravcu.

Kako na druge revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, revidentica i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljici od 4. siječnja 2000. godine nije zakonita i pravilna, odnosno da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje takve odluke, a time da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na poslove i radne zadatke referenta i isplatiti razlike plaće od 20. rujna 2000. godine.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika od 1. lipnja 1995. godine na obavljanju poslova referenta u knjigovodstvu, te da je tuženik Odlukom 4. siječnja 2000. godine otkazao ugovor o radu s otkaznim rokom šest mjeseci i pripadajućom otpremninom,

- tuženik je ugovor o radu tužiteljici otkazao zbog organizacijskih razloga – poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, na temelju Programa zbrinjavanja viška zaposlenika kojeg je tuženik donio 17. rujna 1999. godine nakon savjetovanja sa zaposleničkim vijećem,

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje Odlukom 13. listopada 1999. godine dao suglasnost za otkaze ugovora o radu zaposlenicima iz citiranog Programa zbrinjavanja od 17. rujna 1999. godine, time da je zaposleničko vijeće tuženiku dalo suglasnost na navedeni Program 17. prosinca 1999. godine,

- da je do donošenja Programa zbrinjavanja viška zaposlenika tuženika došlo uslijed donošenja Programa zakupa jedinca zakupa tuženika, temeljem kojeg je preko 50% jedinica tuženika dato u zakup, odnosno privatizirano, pa je došlo do viška zaposlenika tuženika zbog organizacijskih razloga i to ukupno 25% zaposlenika,

- da tuženik nije imao mogućnost zapošljavanja viška zaposlenika na drugim poslovima, niti za zadržavanja na radu skraćivanjem radnog vremena ili prekvalifikacijom, odnosno dokvalifikacijom, a niti je imao mogućnost zaposliti ih kod drugog poslodavca,

- da je tuženik prema sadržaju odluke o otkazu ugovora o radu i sadržaju Programa zbrinjavanja viška zaposlenika vodio računa o st. 3. čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR),

- da je Programom zbrinjavanja viška zaposlenika tuženika tužiteljica iskazana kao višak zaposlenika (toč. 2. podtočka 7. ), a kao posljedica Programa zakupa i jedinica tuženika, sve zbog postupanja tuženika u smislu Pravilnika o uvjetima za davanje u zakup zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta i Odluke o kriterijima za utvrđivanje minimalnog broja zaposlenika uprave tuženika, a sukladno tome i ugovora o minimalnom broju zaposlenika uprave tuženika s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje od 23. veljače 2000. godine, nakon što je 64,34% jedinica zakupa tuženika dato u zakup i utvrđen broj zaposlenika u računovodstvu uprave tuženika četiri zaposlenika, za koje prava i obveze iz tog ugovora počinju od 1. siječnja 2000. godine (čl. 11. Ugovora),

- da je dakle uslijed nužnih organizacijskih promjena došlo do smanjenja obima poslova nemedicinskog osoblja – zaposlenika u upravi tuženika, a među njima i poslova tužiteljice,

- pa bez obzira što je tuženik po prestanku ugovora o radu s tužiteljicom, sukcesivno mjesečno zaključivao ugovore o privremenom obavljanju poslova (desetak dana početkom svakog mjeseca), radi dovršenja organizacijskih poslova, ne znači da kod tuženika nije došlo do smanjenja obima poslova, odnosno da nije prestala potreba za poslovima koje je obavljala tužiteljica.

Iz naprijed navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da su ispunjeni uvjeti predviđenih čl. 106. st. 1. alineja 1., st. 2., 3. i 4. ZR za otkaz ugovora o radu tužiteljici.

Dakle, tužiteljici nije prestao radni odnos zbog toga što bi njezino radno mjesto bilo ukinuto, već zbog toga što je ona iskazana kao višak, Programom zbrinjavanja viška zaposlenika tuženika (toč. 2. podtočka 7.), koji je donijet temeljem Programa zakupa jedinica zakupa tuženika, a na temelju Pravilnika o uvjetima za davanje u zakup zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta ("Narodne novine", broj 6/96, 29/97, 1/98, 45/99, 121/99 i 112/00), prema kojem tuženik mora provesti reformu zdravstva uvođenjem privatizacije ordinacija primarne zdravstvene zaštite, temeljem kojeg su liječnici i zubni tehničari zakupili od tuženika prostore u kojima su radili. Navedenim Pravilnikom liječnici i zubni tehničari postali su privatnici i preuzeli sve poslove među njima i ogranizacijske, računovodstvene, knjigovodstvene, kadrovske pa i poslove nabave koje su do tada obavljali radnici uprave tuženika, uslijed čega je zbog organizacijske prirode došlo do navedenih promjena kada je smanjen broj obima poslova radnika u upravi čime je kod tuženika došlo do viška radnika pa tako i tužiteljice kao referenta.

Iz navedenog proizlazi da je tuženik bio u obvezi po donošenju Programa zakupa jedinica zakupa tuženika donijeti i Program zbrinjavanja viška zaposlenika (među kojima je kao višak utvrđena i tužiteljica), čime su se ispunile pretpostavke za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zaposlenicima koji su utvrđeni kao višak zaposlenika, a time i tužiteljici.

Stoga su neosnovani ponovljeni navodi revidentice da zaključenjem ugovora tuženika s tužiteljicom o privremenom obavljanju poslova nisu ispunjeni uvjeti predviđenih čl. 106. st.

1. toč. 1. ZR.

Stoga ovaj sud nalazi da su nižestupanjski sudovi iz utvrđenog činjeničnog stanja pravilno ocijenili da je tuženik poštivao i ispunio sve pretpostavke predviđene čl. 106. st. 1. alineja 1. st. 2., 3., 4. za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici, kao i odredbe čl. 119., čl. 120. i čl. 117. u svezi čl. 145. i čl. 146. ZR, pa su pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

Iz iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.