Legislator Case Law & Legislation
Gž R-662/2013-2 AI generated

Court dismisses appeal for unpaid salary difference due to invalid transfer to non-existent post.

Case Number Gž R-662/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal, upholding the first-instance judgment that rejected the claim for unpaid salary differences. The plaintiff argued for a pay gap based on a 2004 assignment to a post he claimed was the last legal one, while the defendant maintained his subsequent transfer to a non-existent unit in 2005 rendered that 2004 assignment invalid. The court ruled that since the plaintiff failed to challenge the administrative acts regarding his transfer and salary in the proper administrative procedure, those decisions became final and legally binding, thereby establishing the correct salary basis for the disputed period.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o državnim službenicima i namještenicima; When an employee fails to challenge administrative decisions regarding their assignment and salary within the prescribed legal remedies, those decisions become final and binding, precluding labor court from re-evaluating their legality as a preliminary issue.

Keywords

AI generated
administrative finality salary difference claim non-existent post administrative remedies labor dispute appeal final administrative act state employee status

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 79. Zakona o policiji
Prema odredbi čl. 79. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 129/00 i 41/08), odnosno odredbi čl.
čl. 1. Zakona o policiji
Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 129/00 i 41/08), odnosno odredbi čl. 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11) na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima.
čl. 17. ZDSN
Tako prema odredbi čl. 17. ZDSN o prijemu u državnu službu odlučuje se rješenjem, a po konačnosti rješenja donosi se rješenje iz čl.
čl. 20. ZDSN
ZDSN o prijemu u državnu službu odlučuje se rješenjem, a po konačnosti rješenja donosi se rješenje iz čl. 20. ZDSN o rasporedu na radno mjesto kojim se između ostalih pitanja utvrđuje plaća službenika, a na identičan način to uređuje i Zakon o državnim službenicima.
čl. 368. st. 1. ZPP
Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
čl. 154. st. 1. ZPP
Odluka o parničnom trošku je zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), a troškovi su pravilno odmjereni.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj 75 Gžr-662/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tatjane Radić, kao predsjednice vijeća, Dubravke Penić Lukač kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Hriberski, kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja D. D. iz S., …, kojeg zastupa punomoćnica R. N., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel, radi isplate plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2784/10-17 od 4. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2784/10-17 od 4. prosinca 2012.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 156.351,07 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i sa dospijećem određenim u izreci presude a na ime razlike plaće za razdoblje od 17.1.2005. do 20.3.2012. g., te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 125.398,99 kn sa zateznim kamatama također pobliže određenim u izreci presude na ime naknade za prekovremeni radi i noćni rad za navedeno razdoblje (st. I. izreke).

Tužitelju je naloženo da tuženoj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2012. do isplate (st. II. izreke).

Protiv navedene presude i odluke o parničnom trošku žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troška žalbe, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev radi isplate razlike plaće između radnog mjesta voditelja operativnih poslova, zvanje policijski savjetnik u Upravi za posebne poslove sigurnost, Odjel za neposrednu zaštitu na koje radno mjesto je tužitelj bio raspoređen rješenjem od 26. listopada 2004. godine, koji raspored je po tvrdnji tužitelja posljednji zakoniti raspored i plaće radnih mjesta na koja je tužitelj raspoređivan daljnjim rješenjima u periodu od 17.1.2005. do 20.3.2012.

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je, a i nije sporno da je:

- rješenjem MUP-a od 26. listopada 2004 tužitelj raspoređen u Upravu za posebne poslove sigurnosti, Odjel za neposrednu zaštitu na radno mjesto voditelja operativnih poslova, te mu je rješenjem od istog datuma utvrđena i plaća tog radnog mjesta, nakon čega je

- rješenjem MUP-a od 14. siječnja 2005. godine tužitelj premješten u Policijsku upravu z., Jedinicu za osiguranje, na radno mjesto policijski službenik za nadzor i planiranje, koja ustrojstvena jedinica je ukinuta Uredbom o unutarnjem ustroju Ministarstva unutarnjih poslova od 27. listopada 2004., a rješenjem od 17.siječnja 2005. utvrđena mu je plaća tog radnog mjesta, nakon čega je

- rješenjem MUP-a od 10.5.2005. tužitelj premješten u Policijsku upravu z., Odsjek za proizvodnju i obrtništvo na radno mjesto policijski službenik za proizvodnju i obrtništvo, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu koja je rješenjem MUP-a od 30. lipnja 2005. odbijena. Tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu koji je presudom pod brojem Us-8306/2005 od 15. listopada 2008. poništio rješenje MUP-a od 30. lipnja 2005. i rješenje MUP-a od 10. svibnja 2005., nakon čega je

- rješenjem MUP-a od 22. travnja 2009. tužitelj premješten u Policijsku upravu z. na radno mjesto plicijskog službenika za proizvodnju i obrtništvo koje rješenje je po žalbi tužitelja poništeno rješenjem Odbora za državnu službu od 18. studenog 2009. nakon čega je

- rješenjem MUP-a od 20. ožujka 2012. tužitelj raspoređen na radno mjesto u Upravu za osiguranje i zaštitu štićenih osoba na radno mjesto policijski službenik za nadzor i planiranje u PUZ.

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće između radnog mjesta voditelja operativnih poslova na kojima je tužitelj bio raspoređen rješenjem od 26. listopada 2004. i radnih mjesta na koje je premješten rješenjima od 14.1.2005. i nadalje sa obrazloženjem da rješenje o rasporedu od 14. siječnja 2005 nije nikada oglašeno ništavim, pa je zadnji raspored tužitelja sve do rasporeda s danom 20.3.2012. bio na radnom mjestu policijskog službenika za nadzor i planiranje.

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

Tužitelj u žalbi ustraje u prigovorima koje je isticao tijekom postupka koji se u bitnom svode na tvrdnju da je tužitelj rješenjem MUP-a od 14. siječnja 2005. raspoređen u nepostojeću ustrojstvenu jedinicu, što takovo rješenje čini ništavim zbog čega se posljednjim zakonitim rasporedom tužitelja treba smatrati rješenje MUP-a od 26. listopada 2004.

Prema odredbi čl. 79. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 129/00 i 41/08), odnosno odredbi čl. 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11) na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima.

U utuženom razdoblju sve do 31. prosinca 2005. prava državnih službenika uređivao je Zakon o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine", broj 27/01 – dalje ZDSN), a od 1. siječnja 2006. nadaje Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/95, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08 - dalje ZDS).

Tako prema odredbi čl. 17. ZDSN o prijemu u državnu službu odlučuje se rješenjem, a po konačnosti rješenja donosi se rješenje iz čl. 20. ZDSN o rasporedu na radno mjesto kojim se između ostalih pitanja utvrđuje plaća službenika, a na identičan način to uređuje i Zakon o državnim službenicima.

Stoga rješenje MUP-a o rasporedu tužitelja od 14. siječnja 2005, kao i rješenje od 25. siječnja 2005. kojim mu je utvrđena plaća za to radno mjesto predstavljaju upravni akt, koja rješenja tužitelj nije pobijao u upravnom postupku a sukladno uputi o pravnom lijeku, pa su ista postala konačna u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Ukoliko je tužitelj smatrao da su rješenja nezakonita jer je raspoređen na nepostojeće radno mjesto i plaća mu je određena za nepostojeće radno mjesto, tužitelj je morao ta rješenja u zato predviđenom postupku pobijati.

Kako tužitelj nesporno nije pobijao žalbom rješenje o rasporedu od 14. siječnja 2005. niti je na rješenje o plaći uložio prigovor kako je to određeno u uputi o pravnom lijeku, to niti Upravni sud nije mogao odlučivat o poništenju navedenih rješenja, pa je bez ikakvog utjecaja tvrdnja tužitelja da je on upravnom tužbom zahtijevao poništenje i navedenih rješenja.

Isto tako, sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja tuženika bez obzira na eventualnu nezakonitost navedenog upravnog akta, pa neosnovano tuženik u žalbi ističe da je o ništavosti tih rješenja sud trebao odlučiti kao o prethodnom pitanju.

Stoga pravna osnova za određivanje visine plaće u spornom periodu je konačno rješenje tuženika o rasporedu od 14. siječnja 2005. i rješenje o plaći od 17.1.2005. kao posljednja konačna rješenje sve do rasporeda od 20.3.2012. godine, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, zbog čega tužitelju ne pripada razlika plaće, odnosno razlika naknade za prekovremeni rad i noćni rad temeljena na rješenju o rasporedu od 26. listopada 2004.

Dakle, suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio odlučne činjenice, te je uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava pravilno odlučio kada je tužbeni zahtjev odbio.

Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

Odluka o parničnom trošku je zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), a troškovi su pravilno odmjereni.

U Zagrebu 2. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radić, v.r.