II Kž-682/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 682/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2010. broj K-107/10, o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 25. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv optuženih D. S. i D. R. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom su ovi optuženici proglašeni krivima zbog počinjenja tri kaznena djela i to opt. D. S. kaznena djela razbojništava iz članka 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) zbog kojih je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, a opt. D. R. kaznena djela pomaganja u razbojništavu iz članka 218. st. 2. u svezi s čl. 38. KZ, zbog kojih je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine.

Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio optuženi D. R. putem braniteljice Lj. B., odvjetnice iz Z., s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženog D. R. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove članka 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 682/10-3

Opt. D. R. proglašen je krivim zbog pomaganja opt. D. S. prilikom počinjenja kaznenih djela razbojništva uz uporabu oružja, iz čl. 218. st. 2. KZ, na način da je u osobnom automobilu čekao opt. D. S. dok je ovaj činio razbojništva i potom ga odvezao s mjesta događaja, dok je imovinska korist koju su time ostvarili iznosila 27.328,32 kn.

U pravu je sud prvog stupnja kada ocjenjuje kako je optuženik ova djela počinio u kratkom vremenskom razdoblju od nepunih mjesec dana, što ukazuje na njegovu upornost, odlučnost i kontinuitet u kriminalnoj aktivnosti i visok stupanj kriminalne volje.

Osim navedenog, opt. D. R. već je ranije osuđivan u dva navrata i to zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, ali i zbog kaznenog djela pomaganja razbojništvu iz čl. 218. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz izricanje uvjetne osude na rok provjere u trajanju od četiri godine, uz sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine, iz čega proizlazi da se radi o specijalnom povratniku koji je djela zbog kojih je nepravomoćno osuđen u ovom postupku počinio u vremenu roka provjere.

Imajući sve izneseno u vidu, i ovaj sud kao sud drugog stupnja smatra da su utvrđene okolnosti upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će opt. D. R., ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponoviti kazneno djelo, zbog čega je produljenje pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč 3. ZKP, i nakon izricanja nepravomoćne presude, opravdano i na zakonu zasnovano.

Nije prihvatljiv navod u žalbi optuženika kako je pobijanim rješenjem ugroženo načelo razmjera iz čl. 101. st. 3. ZKP, imajući u vidu vrijeme u kojem se nalazi u pritvoru, od 9. travnja 2009. godine, i visinu izrečene kazne, kao što ni to vrijeme samo po sebi, imajući u vidu gore iznesene okolnosti, ne pruža osnovu za zaključak da je iteracijska opasnost na strani optuženika minula.

Budući da žalbom optuženika nije dovedena u potanje zakonitost pobijanog rješenja, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.