Legislator Case Law & Legislation
Revr-1152/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on business-related dismissal due to lack of procedural violation or material law error.

Case Number Revr-1152/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that confirmed a business-related termination of employment. The employer argued for a new trial based on alleged procedural errors and misapplication of labor law regarding the dismissal. The court rejected these claims, finding no significant procedural violations and confirming that the employer met the legal requirements for terminating the contract due to organizational reasons.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 392.a ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; Čl. 385. st. 1. ZPP; Čl. 113. st. 1. t. 1. ZR; Čl. 119. st. 1. ZR; Čl. 113. st. 2., 4., 7. ZR: An appeal is inadmissible if it relies on alleged factual errors, and a business-related dismissal is lawful when the employer proves the cessation of work needs due to economic, technical, or organizational reasons and the inability to reassign the employee.

Keywords

AI generated
business-related dismissal organizational reasons labor law termination reassignment impossibility procedural violation appeal Supreme Court review employer burden of proof

Cited Legislation

AI generated
Čl. 392.a Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13
Čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
Čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o radu
Riječ je o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – u daljnjem tekstu: ZR), čime su relevantna sljedeća utvrđenja nižestupanjskih sudova:
Čl. 119. st. 1. Zakona o radu
Čl. 113. st. 2. i 4. Zakona o radu
Čl. 113. st. 7. Zakona o radu
Čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1152/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. D. iz S., koju zastupaju punomoćnici M. B. i G. L., odvjetnici u S., protiv tuženika „D.“ d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik D. Ž. L., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp - 704/11 od 19. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P - 900/09 od 3. veljače 2011., u sjednici održanoj 4. lipnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i tako potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 12. kolovoza 2002., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu 1. ožujka 2004., naknadu štete, te isplatu plaće za razdoblje od 4. svibnja 2003. do 1. ožujka 2004. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 11.529,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji.

Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revidentica da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revidentica.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 12. kolovoza 2002., te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete, te isplatu plaće u razdoblju do sudskog raskida ugovora o radu.

Riječ je o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – u daljnjem tekstu: ZR), čime su relevantna sljedeća utvrđenja nižestupanjskih sudova:

- da je tužiteljica osnovom sklopljenog ugovora o radu od 23. travnja 1997. bila zaposlena kod tuženika na poslovima tajnice, na neodređeno vrijeme,

- da je odlukom tuženika od 1. kolovoza 2002. utvrđen prestanak potrebe za obavljanje administrativnih poslova tajnika,

- da je odlukom tuženika od 12. kolovoza 2002. tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i tehnoloških razloga,

- da je zbog organizacijskih razloga (uvjetovanih potrebom racionalizacije poslovanja) kod tuženika prestala potreba za radnim mjestom tajnika, koji poslovi su preraspodijeljeni na tri preostala administrativna radnika kod tuženika,

- da tuženik u okvirima svog poslovanja tužiteljicu nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima jer za to nije imala potrebnu stručnost, dok su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo ni opravdano očekivati od tuženika da tužiteljicu osposobi za rad na nekom drugom radnom mjestu,

- da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici vodio računa o kriterijima iz čl. 113. st. 3. ZR-a, jer su preostale tri radnice na administrativnim poslovima prema trajanju radnog odnosa imale prioritet u odnosu prema tužiteljici, te

- da tuženik nakon otkaza tužiteljici na istim poslovima nije zaposlio druge radnike.

Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

U naprijed navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 113. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Shodno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a, teret u dokazivanju ovih pretpostavki je na tuženiku. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, kod tuženika je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica zbog organizacijskih razloga, čime su postojali opravdani razlozi za otkaz. Prema daljnjem utvrđenju nižestupanjskih sudova, tuženik nije mogao zaposliti tužiteljicu na nekim drugim poslovima, dok su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo ni opravdano očekivati od tuženika da tužiteljicu osposobi za rad na nekom drugom radnom mjestu, čime su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 113. st. 2. i 4. ZR-a. Isto tako, tuženik je prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici vodio računa o kriterijima iz čl. 113. st. 3. ZR-a, dok nakon otkaza tužiteljici na istim poslovima nije zaposlio druge radnike (čl. 113. st. 7. ZR-a). U navedenim okolnostima otkaz je bio dopušten i zakonit.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.