Rev-x-194/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 194/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Š., kojeg zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika ad.1. D. L. iz Š. i ad.2. B. o. Z. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2574/12-2 od 29. rujna 2014. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2850/05 od 20. rujna 2012. u sjednici održanoj 14. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2850/05 od 20. rujna 2012. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici solidarno na ime naknade materijalne štete, izgubljene zarade, isplate iznos 166.447,98 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. studenoga 2004. pa do konačne isplate, kao i da mu naknade parnične troškove (st. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku ad.2. B. o. Z. d.d. iznos 15.375,00 kn na ime naknade parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2574/12-2 od 29. rujna 2014. u st. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke), dok je u st. II. izreke odbijen zahtjev tuženika ad.1. D. L. za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno iste preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

U odgovoru na reviziju I. tuženik D. L. se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije odnosno odbaci.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu riječ je o reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji sa na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavke za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužitelj je podnio predmetnu reviziju zbog slijedećeg pravno pitanja:

- da li se pravni institut konvalidacije (čl. 254., 326., 329. ZOO) može primijeniti na protupravno ponašanje štetnika (tuženika ad.1.), stečajnog upravitelja, ujedno osiguranika, po polici odgovornosti iz djelatnosti sklopljenoj sa tuženikom ad.2., osiguranjem (u svezi čl. 28. st. 1. SZ), odnosno da li primjenom pravnog instituta konvalidacije može profesionalac, koji obavlja određenu djelatnost biti oslobođen naknade štete uzrokovane protupravnim štetnim radnjama prilikom obavljanja profesije?

U reviziji, međutim nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, valja reći da pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

Naprotiv, u konkretnom slučaju revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razloga za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.