Legislator Case Law & Legislation
Rev-451/2012-2 AI generated

Supreme Court dismisses claim against state for damage caused by third-party misuse of temporarily managed property.

Case Number Rev-451/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia overturned lower court rulings that ordered the Republic of Croatia to compensate a plaintiff for damage to his property. The plaintiff argued that the state's temporary management of his assets under specific laws created liability for third-party misuse. The court held that the relevant statutes only impose a duty of care on the custodian and do not establish state liability for damages caused by third parties. Consequently, the court found the lower courts incorrectly applied the law regarding state responsibility for another's torts.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom; Zakon o parničnom postupku: The state is not liable for damages caused by third parties to property temporarily managed by the state, as the governing law does not establish state responsibility for another's torts.

Keywords

AI generated
state liability temporary property management third party tort state responsibility damages compensation civil procedure property custody

Cited Legislation

AI generated
Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom
Time što je Republika Hrvatska donijela Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom koji prvenstveno ima za cilj zaštititi napuštenu imovinu kako to proizlazi iz odredbe čl.
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 166. st. 3. i 4.

Cited Case Law

AI generated
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 742/05 od 12. veljače 2009.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 234/08 od 25. ožujka 2009.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 451/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-560/2011 od 20. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-663/05- 64 od 26. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-663/05-69 od 22. veljače 2011., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

p r e s u d i o j e:

1. Preinačava se presuda Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-560/2011 od 20. travnja 2011. i presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-663/05-64 od 26. studenog 2008., u odnosu na toč. I. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja S. A. da se tuženici Republici Hrvatskoj naloži da mu plati iznos od 69.794,29 kn sa zakonskom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena, od 26. studenog 2008. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima ove revizije.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-663/05-64 od 26. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-663/05-69 od 22. veljače 2011., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju A. S. plati iznos od 69.794,29 kuna sa zakonskom kamatom u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena, od 26. studeni 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju A. S. iz S. da tuženiku Republici Hrvatskoj isplati parnični trošak u iznosu od 39.072,37 kn u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž- 560/2011 od 20. travnja 2011., odlučeno je o žalbama obiju stranaka na slijedeći način:

"Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske u odnosu na glavnu stvar kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-663/05-64 od 26. studenog 2008. godine, ispravljena rješenjem broj: P-663/05-69 od 22. veljače 2011., u dosuđujućem dijelu, stavak I. izreke presude.

Odbija se djelomično žalba tužitelja S. A. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu stavka II. izreke presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, po osnovi duševnih bolova zbog nemogućnosti korištenja nekretnina, kao i za naknadu materijalne štete na ime nestalih i uništenih pokretnina, iznad dosuđenog iznosa u stavku I. izreke presude."

Istovremeno je rješenjem istog poslovnoga broja odlučeno:

"Uvažavaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženika, ukida se navedena presuda u odbijajućem dijelu, dio stavka II. izreke presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnina, kao i odluka o troškovima postupka, stavak III. izreke presude i u tom dijelu predmet se vraća na ponovno suđenje."

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tuženice (u odnosu na toč. I. izreke prvostupanjske presude kojom je tužitelju dosuđen iznos od 69.794,29 kuna s pripadajućom zateznom kamatom) reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kako odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da ovaj sud reviziju prihvati, drugostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici, uvećanog za trošak sastava ove revizije ili da reviziju prihvati, ukine prvostupanjsku presudu i presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno, drugostupanjskom sudu.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije tuženice i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, dalje: ZPP), koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u vezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji tuženica postavlja pitanje koje se svodi na postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog uništavanja i/ili otuđenja stvari (pokretnina u kući), odnosno na napuštenu imovinu koja je sukladno važećim zakonima dana trećim osobama na privremeno korištenje.

U opravdanju postavljenog pitanja tuženica ukazuje na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražena u presudama broj: Rev 742/05 od 12. veljače 2009. i Rev 234/08 od 25. ožujka 2009.

S obzirom na to da revizija tuženice sadrži sve potrebne elemente te da je odluka suda drugog stupnja utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno s već zauzetim shvaćanjem revizijskog suda (čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP), ovaj sud nalazi da je predmetna revizija dopuštena i osnovana

.

Predmet spora (u odnosu na pobijani dio nižestupanjskih odluka) je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi materijalnu štetu u iznosu od 76.695,89 kn (prema konačno određenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 9. rujna 2008.) u vrijednosti nestalih pokretnina iz kuće sagrađene na čkbr. 369/2, z.k.ul 566, k.o. K..

Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji da je tužitelj tijekom VRA "Oluja" privremeno napustio kuću i ostavio svu imovinu koja je njegovo vlasništvo (kućni namještaj i poljoprivredne strojeve - kako je to pobliže naznačeno u tužbi). Te nekretnine i pokretnine stavljene su pod privremenu upravu RH i predane na korištenje M. M., koja je kuću koristila do 6. veljače 1997., kada je predala ključeve komisiji, te je sačinjen zapisnik o primopredaji. Nakon toga je kuća predana predniku tužitelja P. A. dana 26. veljače 1997., kojeg je istog dana nasilno iselio J. B. - koji je kuću dobio na korištenje od Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine O. S.. Tijekom boravka J. B. u kući nestale su stvari, pokretnine za koje tužitelj potražuje naknadu imovinske štete. Tužitelj smatra da je tuženica imala obvezu nadzora i kontrole korištenja predmetne imovine na zakonit način i s pažnjom dobrog gospodara, pa je odgovorna za štetu do koje je došlo propustom da takav nazor izvrši i zaštiti tužiteljevu imovinu.

Iz nižestupanjskih presuda proizlazi (u bitnom) utvrđenje slijedećih činjenica:

- da su se u vrijeme preuzimanja nekretnina i pokretnina u vlasništvu tužitelja pod privremenu upravu RH u nekretninama tužitelja nalazile slijedeće pokretnine: 2 stola, 4 stolice, televizor, 3 kauča, 2 kreveta, peć na drva, električna peć, kuhinja, frižider, regal, vitrina, ormar, stroj za pranje rublja, traktora, plugova, drljača, sijača, utovarivača đubriva, prikolice za sijeno;

- da je navedene stvari tuženica uzela pod privremenu upravu sukladno odredbama Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (prema Zapisniku o primopredaji M. M.);

- da su sve navedene stvari još postojale (nalazile su se na nekretnini) u vrijeme predaje na korištenje J. B.;

- da se pobrojane stvari, a naročito poljoprivredni strojevi, više nisu nalazile na tužiteljevoj nekretnini u vrijeme kad ih je J. B. napustio (Zapisnika u predmetu broj Ovr- 4602/05).

Polazeći od ovih činjenica nižestupanjski sudovi usvojili su zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete na stvarima i strojevima ocijenivši da tuženica nije postupala s dužnom pažnjom jer nije obavljala nadzor nad korisnikom kojem je te stvari dala na korištenje, pa je dužna naknaditi tužitelju štetu, temeljem čl. 154. i 185. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), čije se odredbe primjenjuju u ovoj pravnoj stvari temeljem čl. 1163. st 1. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05).

U odgovoru na postavljeno pitanje valja poći od odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00 i 127/00) prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

Iz navedene izričite zakonske odredbe proizlazilo bi da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijelo državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne samouprave i uprave pa čak i tijela pravnih osoba koje imaju i razne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave.

Na taj se način primarna odgovornost Republike Hrvatske utvrđuje neovisno o tome na kojoj razini djelovanja (republike, županije, općine, odnosno grada ili pravne osobe s javnim ovlastima) je došlo do štete kao posljedice nezakonitog ili nepravilnog rada.

Međutim, u odnosu na predmetni zahtjev tužitelja protiv tuženice Republike Hrvatske zbog (ne)postupanja u vezi s privremenim korištenjem, upravljanjem i nadzorom imovine koju su njezini vlasnici napustili i osobno je ne koriste, treba voditi računa o odredbama više zakona.

Tako je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96 i 100/97) propisano da se imovina koja se nalazi na ranije okupiranom području Republike Hrvatske, a koju su njeni vlasnici napustili i osobno je ne koriste, stavlja danom stupanja na snagu Zakona (5. listopada 1995.) pod privremenu upravu Republike Hrvatske i na korištenje (čl. 2.), a posjed nad spomenutom imovinom danom stupanja na snagu Zakona preuzima općina odnosno grad na čijem području se nalazi imovina (čl. 4. st. 1.).

Zakonom o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 101/98) propisano je da će se na postupke u svezi s privremenim korištenjem, upravljanjem i nadzorom imovine fizičkih osoba određenih Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom primjenjivati Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba ("Narodne novine", broj 92/98 - dalje: Program povratka).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da bi dodjela obiteljske stambene zgrade tužitelja na privremeno korištenje M. J. s obitelji bilo posljedica nezakonitog ili pak nepravilnog rada Komisije za privremeno preuzimanje i raspolaganje napuštenom imovinom G. P..

Čl. 7. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom je propisano:

"Osobe koje su prema odredbi čl. 5. tog Zakona dobili imovinu iz čl. 2. Zakona u posjed i na korištenje dužne tom imovinom upravljati pažnjom dobrog gospodara, a u zaštiti te imovine prema trećim osobama imaju sve ovlasti koje pripadaju vlasniku imovine, te prihode koje imovina ostvaruje mogu koristiti za svoje potrebe.

Osobe iz st. 1. ovog članka ne mogu nekretninama koje čine imovinu raspolagati (otuđiti, zamijeniti, dati u zakup, dati u najam, na privremeno naplatno ili besplatno korištenje, opteretiti hipotekom ili drugim teretom), a ne mogu raspolagati prijevoznim sredstvima i stokom bez suglasnosti komisije iz čl. 4. tog zakona.

Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi iz st. 2. ovog članka su ništavi".

Iz navedenih odredaba proizlazi da je Zakonom propisana dužnost korisnika imovine i osoba koje su imovinu dobili na korištenje da istom upravljaju pažnjom dobrog gospodara te da su propisani slučajevi u kojima se može uskratiti daljnje korištenje imovine ukidanjem rješenja o davanju imovine u posjed i na privremeno korištenje (čl. 10.). Međutim, iz spomenutih zakonskih odredbi, a niti iz bilo koje druge zakonske odredbe ne proizlazi da bi nepoštivanje te zakonske obveze od strane korisnika imovine imalo za posljedicu odgovornost za štetu na strani Republike Hrvatske. Prema tome niti jednim zakonskom odredbom nije propisana odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju počine korisnici imovine na imovini koju su dobili na korištenje (odgovornost za drugoga).

Time što je Republika Hrvatska donijela Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom koji prvenstveno ima za cilj zaštititi napuštenu imovinu kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. i 2. Zakona nije u ovom slučaju odgovorna naknaditi štetu tužitelju. Sama okolnost da je u skladu s navedenim Zakonom imovina tužitelja privremeno prešla pod upravu Republike Hrvatske ne upućuje i na odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu jer nisu ispunjene pretpostavke (štetna radnja, uzročna veza i protupravnost) prema kojima bi Republika Hrvatska u ovom slučaju bila odgovorna tužitelju naknaditi nastalu štetu (tako u presudama VSRH broj: Rev 742/05 od 12. veljače 2009. i Rev 234/08 od 25. ožujka 2009. i drugima).

Zato nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili kao osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete prema Republici Hrvatskoj u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne štete na stvarima tužitelja, te je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tuženice uvažiti i u pobijanom dijelu preinačiti nižestupanjske presude na način kako je to učinjeno u izreci ove presude.

S obzirom da se o dijelu tužbenog zahtjeva parnica nastavlja pred prvostupanjskim sudom, to je tome sudu je ostavljeno odlučiti i o troškovima ovog revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP) kako je to odlučeno u točki 2. izreke ove presude.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.