Revr-1051/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1051/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz S., koju zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., protiv tuženika F.-J. d.o.o., D., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i p. j.t.d. iz S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-2/15 od 5. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-250/11 od 26. studenog 2014., u sjednici održanoj 6. lipnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice N. K. protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-2/15 od 5. veljače 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-250/11 od 26. studenog 2014. u stavku I. 3. i 4. izreke, kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice N. K. protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-2/15 od 5. veljače 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-250/11 od 26. studenog 2014. u stavku I. 1. i 2. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice: za utvrđenje ništavosti odredbe članka 7. Ugovora o pravima i obvezama sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. rujna 2009., pa da je time nedopuštena odluka članova tuženika od ... godine o razmjernom smanjenju primanja tužiteljice kao prokurista (točka I. 1. izreke), utvrđenje nedopuštenosti odluke o opozivu prokure od ... (točka I. 2. izreke), utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (točka I. 3. izreke), vraćanje tužiteljice na rad (točka I. 4. izreke) i naknadu parničnog troška (točka I. 5. izreke), dok je odlukom o trošku naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kn (točka II. izreke prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu parničnog troška, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U odnosu na reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs- 2/15 od 5. veljače 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-250/11 od 26. studenog 2014. u stavku I. 1. i 2. njene izreke:

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

Dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o sporu radi utvrđenja ništavosti odredbe čl. 7. Ugovora o pravima i obvezama, utvrđenja nedopuštenosti odluke o razmjernom smanjenju primanja tužiteljice kao prokurista i utvrđenja nedopuštenosti odluke o opozivu prokure, ovisi o vrijednosti predmeta spora jer nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u kojem je revizija uvijek dopuštena, u skladu s odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništavosti odredbe čl. 7. Ugovora o pravima i obvezama, za utvrđenje nedopuštenosti odluke o razmjernom smanjenju primanja tužiteljice kao prokurista i za utvrđenje nedopuštenosti odluke o opozivu prokure ne odnose se na novčanu svotu, pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila (čl. 40. st. 2. ZPP). Tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud je propustio odrediti vrijednost predmeta spora, iz čega proizlazi da je u smislu čl. 40. st. 5. ZPP vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a. i čl. 373.b. ZPP, to revizija tužiteljice u tom dijelu nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.

Predmetna revizija tužiteljice nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da tužiteljica u reviziji nisu određeno naznačila materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, reviziju tužiteljice je valjalo djelomično odbaciti na temelju odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP.

U odnosu na reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs- 2/15 od 5. veljače 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-250/11 od 26. studenog 2014. u stavku I. 3. i 4. njene izreke:

Prema odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer su razlozi presude jasni i razumljivi i sukladni sa stanjem spisa te sadržajem zapisnika i isprava u spisu, pa stoga nije osnovan revizijski prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koju se tužiteljica poziva navodeći da se drugostupanjski sud "nije osvrnuo na navode žalbe da tijekom prvostupanjskog postupka sud nije izveo ni pregledao, a time ni ocijenio niz dokaza". Naime, iz tih navoda revizije proizlazi da tužiteljica smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, odnosno da je drugostupanjski sud propustio sankcionirati bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP učinjenu u postupku pred prvostupanjskim sudom.

Suprotno tvrdnjama tužitelja, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe, a kojim je drugostupanjski sud sukladno čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značenja.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi kako je taj sud ocijenio u postupku izvedene dokaze.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme i s time u vezi zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da su za predmetni redoviti otkaz bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 107. st. 1. podst. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11, dalje: ZR), budući je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice (čl. 131. st. 3. ZR).

Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u reviziji u bitnom navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 111. ZR jer je tuženik propustio pismeno upozoriti tužiteljicu prije otkaza, odnosno jer joj nije omogućena obrana. Međutim, drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno obrazložio zbog čega prigovori tužiteljice u odnosu na primjenu odredbe čl. 111. ZR nisu osnovani, odnosno zašto u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da to učini.

Odredbom čl. 396.a. st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske odluke. U tom je slučaju dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti i odluku na koju se poziva (čl. 396.a. st. 2. ZPP).

S obzirom na to da je drugostupanjski sud vrlo razložno i detaljno iznio razloge zbog čega prigovori tužiteljice u odnosu na primjenu odredbe čl. 111. ZR nisu osnovani, to u odnosu na taj prigovor ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća na temelju odredbe čl. 396.a. ZPP.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-2/15 od 5. veljače 2015.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a. ZPP reviziju tužiteljice djelomično odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 6. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.