Croatian Supreme Court dismisses appeal on non-material damages, upholding lower court's valuation under Obligations Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment awarding non-material damages for physical pain, fear, and disfigurement. The appellant argued the appellate court incorrectly applied the Obligations Act regarding the valuation of these damages, while the defendant remained silent. The court rejected the appeal, ruling that the awarded amounts represented fair compensation based on the time of the original judgment and did not constitute a legal error.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku; The court established that non-material damages for physical pain and psychological suffering must be valued fairly according to the circumstances at the time of the judgment, and such valuation does not constitute a material law error warranting revision.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 319/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz O., kojeg zastupa mr. D. M., odvjetnik iz O., protiv tuženice S. o. d.d. O., koju zastupa punomoćnik M. G., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1768/95 od 2. studenog 1995., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1071/95 od 5. srpnja 1995., u sjednici održanoj dana 17. veljače 1999.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova naknade štete plati tužitelju iznos od 146.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 5. srpnja 1995. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 7.076,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja po žalbi tuženice djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja i tuženici naloženo da sa osnova neimovinske štete tužitelju plati iznos od 65.000,00 kn i naknadi troškove postupka u iznosu od 3.185,00 kn, te je tužitelj sa preostalim dijelom svog zahtjeva odbijen. Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja sa osnova neimovinske štete pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja.
Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je proizašla iz štetnog događaja od 13. IV. 1994. godine i u revizijskom stadiju postupka sporna je visina neimovinske štete i to sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je trpio neprekidne boli u trajanju oko 3 mjeseca nakon čega trpi povremene manje boli, da je pretrpio primarni i sekundarni strah, da su ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 25% i da je ostao naružen u lakom stupnju.
Žalbeni sud tužitelju je dosudio slijedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 15.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti iznos od 35.000,00 kn i sa osnova naruženosti iznos od 10.000,00 kn. Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja, iznosi koje je dosudio žalbeni sud predstavljaju i po mišljenju ovog suda pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94), pa revident neosnovano prigovara da je žalbeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini navedene neimovinske štete.
Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 17. veljače 1999.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.