Croatian Supreme Court dismisses appeal for lack of specific legal question formulation under Civil Procedure Law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the university's appeal against a lower court ruling ordering payment of salary supplements and legal costs. The appellant argued for an extraordinary appeal based on a significant procedural violation and misapplication of law, but failed to identify a specific legal issue. The court held that without a clearly formulated legal question, the conditions for an extraordinary appeal under Article 382 of the Civil Procedure Act are not met, resulting in the rejection of the request.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382 paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 392 paragraph 2 of the Civil Procedure Act: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify a distinct legal question or if such a question is not clearly formulated, as the court is limited to examining the appeal only on the grounds stated.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 983/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužiteljice N. H. iz Z., koju zastupaju punomoćnici D. B. i M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Medicinskog fakulteta u Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1510/10-2 od 2. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2684/08- 25 od 6. listopada 2009., 2. ožujka 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika Sveučilišta u Z., Medicinskog fakulteta.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.155,16 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose počev od 16. travnja 2005. do 16. ožujka 2007. sve do isplate na ime dodatka na plaću zbog obavljanja poslova na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada dok je stavkom II izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.996,25 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2009. do isplate, sve u roku od 8 dana.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Tužiteljica u ovom postupku zahtijeva od tuženika isplatu dodatka na plaću na ime rada u posebnim uvjetima za razdoblje od ožujka 2005. do veljače 2007. pozivom na odredbu čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08 i 46/08).
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava-trebalo preispitati sudsku praksu.
Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje niti je takvo pitanje formulirao, a što je zakonska pretpostavka za dopuštenost tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Također iz sadržaja revizije konačno slijedi da tuženik ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što samo po sebi bez udovoljavanja prethodnog uvjeta nije dovoljno za dopuštenost tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Naime, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a u slučaju izvanredne revizije ovaj sud se ograničava samo na ispitivanje pobijane presude samo zbog pitanja zbog kojeg je ona i izjavljena. Stoga kada takvog pitanja u reviziji nema niti ono nije jasno formulirano ne postoje niti uvjeti za njezinu dopuštenost. Slijedom iznesenog, valjalo je reviziju tuženika odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2016.
Sudac:
Đuro Sessa, v.r.