Gzp-907/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 907/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja V. M., iz S., zastupanog po punomoćniku A. C., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. travnja 2010., 12. studenog 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pr-5109/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju V. M. u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. travnja 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09,116/10 - dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžr-1923/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5109/10 i temeljem službene provjere u pisarnici tog suda utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu dana 19. srpnja 2005., tužbom tužitelja V. M., podnesenom protiv tuženika K. i. d.d., radi naknade štete na radu.

Tuženik je u podnesku od 10. kolovoza 2005. iznio odgovor na tužbu, te su u podnesku od 30. kolovoza 2005. umješač na strani tuženika O. H. pridružio navodima tužbe.

Ročište 6. prosinca 2005. je odgođeno te je iduće zakazano za 14. ožujka 2006., na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja.

Na ročištu 6. lipnja 2006. saslušan je svjedok te je određeno da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem, po uplati predujma od strane tužitelja.

Tužitelj je dokaz o uplati predujma dostavio 18. kolovoza 2006., te su vještaci rješenjem od 13. rujna 2006. pozvani na preuzimanje spisa.

Nalaz i mišljenje vještaci su dostavili 13. studenog 2006.

Na ročištima 12. veljače 2007. i 15. svibnja 2007. vještak je saslušan povodom primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje, te je glavna rasprava zaključena.

Na ročištu 29. svibnja 2007. donesena je i objavljena presuda poslovni broj Pr- 4544/05, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen. Povodom žalbi stranaka, predmet je 16. svibnja 2008. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je predmet uz dopis poslovni broj Gžr-1222/08 od 17. lipnja 2008. vratio prvostupanjskom sudu jer presuda niti žalba tužitelja nisu bile prethodno dostavljene umješaču.

Predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 2. listopada 2008., međutim isti je opet vraćen prvostupanjskom sudu uz dopis poslovni broj Gžr-1923/08 od 2. prosinca 2008., radi ispravka.

Nakon što je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 4. veljače 2009., predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 12. ožujka 2009. Taj sud je rješenjem poslovni broj Gžr-1177/09 od 20. travnja 2010. prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio a djelomično ukinuo.

Postupak se pred prvostupanjskim sudom dalje vodi pod poslovnim brojem Pr- 5109/10, te je održano ročište 18. listopada 2010.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (19. srpnja 2005.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (12. studenog 2010.), što ukupno iznosi pet godina, tri mjeseca i dvadeset i četiri dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 - dalje: Ustav).

Izloženom duljinom trajanja ovog postupka od pet godina, tri mjeseca i dvadeset i četiri dana, a da postupak još nije pravomoćno okončan, povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti rasprava dovrši već na jednom ročištu. Tome valja dodati da je odredbom članka 434. stavkom 1. ZPP određeno da sud u radnim sporovima, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju daje osnovu za zaključak da ipak nije vođen s potrebnom učinkovitošću, osobito imajući u vidu činjenicu da je drugostupanjski sud u dva navrata predmet vraćao sudu prvog stupnja (kako bi dostava umješaču bila uredno dostavljena te radi ispravka presude), da bi naposljetku prvostupanjska presudu bila djelomično ukinuta i postupak se u tom dijelu ponovno vodio pred sudom prvog stupnja.

Nije utvrđeno da bi predlagatelj, kao tužitelj u predmetnom parničnom postupku, svojim procesnim držanjem bitno doprinio duljini trajanja postupka. Međutim, radi se o činjenično složenom postupku, tijekom kojeg je valjalo saslušati svjedoke i tužitelja te provesti medicinsko vještačenje i saslušati vještaka povodom primjedbi na nalaz i mišljenje, što je bilo od utjecaja na dulje trajanje postupka.

Visinu naknade u iznosu od 6.000.00 kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, posebno uzimajući u obzir pritom i složenost ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, valjalo je prihvatiti zahtjev predlagatelja te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. studenog 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.