Legislator Case Law & Legislation
Rev-564/2003-2 AI generated

Supreme Court dismisses state liability claim for car damage during mobilization, ruling it requires proof of war damage.

Case Number Rev-564/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal and quashed lower court judgments that ordered the state to pay for a civilian's damaged vehicle used during mobilization. The lower courts had ruled the state liable for the total loss of the car but incorrectly concluded it was not war damage because no external blast marks were visible. The Supreme Court held that the absence of visible damage does not preclude war damage and that the state's liability depends on whether the loss qualifies as war damage under specific statutes, which the lower courts failed to properly investigate.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata; Zakon o parničnom postupku: The state is not liable for damage to civilian property used during mobilization unless the damage is proven to be war damage, and the absence of visible external damage does not exclude such liability.

Keywords

AI generated
state liability war damage mobilization civilian property Supreme Court civil procedure damages assessment

Cited Legislation

AI generated
Article 48, paragraph 2 of the Law on Service in Armed Forces
Article 174, paragraph 2 of the Law on Obligations
Article 13 of the Law on Defense
Article 20, point 9 of the Law on Defense
Article 196, paragraph 2 of the Law on Defense
Article 7 of the Regulation on Fulfillment of Obligations to Provide Material Means for General Defense
Article 184a, paragraph 1 of the Law on Amendments to the Law on Obligations
Article 3, paragraph 2 of the Law on Liability of the Republic of Croatia for Damage Caused by Members of Croatian Armed and Law Enforcement Forces during the Homeland War
Article 395, paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 564/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Nenada Perina, Marijana Ramušćaka i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž. iz O., koga zastupa Z. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Osijeku, radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 30.rujna 1999.g. broj Gž-1434/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 5. svibnja 1999. g. broj P-439/99-63, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. rujna 1999.g. broj Gž-1434/99-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 5. svibnja 1999.g. broj P-439/99-63 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem obvezan je tuženik platiti tužitelju 24.987,00 kn sa zateznim kamatama od 5. svibnja 1999.g. do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 10.513,50 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 63.625,00 kn je odbačen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog oštećenje tužiteljevog osobnog automobila marke Nissan Sunny reg.br. … mobiliziranog za potrebe Hrvatske vojske 31. svibnja 1993.g.

Utvrdivši da je na tužiteljevom automobilu nastala totalna šteta, - da ga je stoga tužitelj ostavio Hrvatskoj vojsci uz izjavu da će tražiti naknadu štete, - da je vrijednost toga vozila dana 20. veljače 1997.g. iznosila 43.000,00 kn, a dodatna oprema 1.925,00 kn, - dakle ukupno 44.925,00 kn, da je tužbeni zahtjev već ranije pravomoćno prihvaćen do iznosa od 19.938,00 kn, te zaključivši da se u ovom slučaju ne radi o ratnoj šteti, jer da na tužiteljevom automobilu nije bilo vidljivih oštećenja od granate i sl., nižestupanjski sudovi su obvezali tuženika da tužitelju plati 24.987,00 kn sa zateznim kamatama. Pri tome su se ti sudovi pozvali na odredbe čl. 48. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 25/95) i čl. 174. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Međutim nije za sada prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne radi o ratnoj šteti samo stoga što na tužiteljevom automobilu nije bilo vidljivih oštećenja od granata i sl.. Naime oštećenja motornog vozila ne moraju biti uvijek izvana vidljiva. U konkretnom slučaju propušteno je utvrditi pod kojim okolnostima je došlo do oštećenja tužiteljevog automobila.

Okolnost da je vozilo oštećeno za vrijeme mobilizacije sama po sebi ne predstavlja dovoljan osnov za ocjenu pitanja odgovornosti Republike Hrvatske već je potrebno utvrditi da li i u kojem dijelu šteta predstavlja ratnu štetu za koju Republika Hrvatska ne odgovara.

Tužitelj traži naknadu štete kao osoba kojoj je mobilizirano motorno vozilo za potrebe Hrvatske vojske, te se prilikom upotrebe znatno oštetilo, a tužitelj smatra da mu je tuženik bio dužan vratiti vozilo u ispravnom stanju.

Prema odredbi čl. 13. tada važećeg Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 74/93 – pročišćeni tekst) građani imaju materijalnu obvezu davanja vozila i drugih sredstava oružanim snagama, a prema odredbi čl. 20. toč. 9. istog Zakona Vlada Republike Hrvatske donosi propise o izvršavanju obveze davanja materijalnih sredstava za potrebe obrane.

Odredbom čl. 196. st. 2. istog Zakona određeno je da propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o općenarodnoj obrani ("Narodne novine", broj 27/84, 33/89 i 47/90) ostaju na snazi do donošenja propisa koje treba donijeti Vlada Republike Hrvatske ukoliko su u skladu s odredbama toga Zakona.

Vlada Republike Hrvatske nije donijela propise o izvršavanju obveze davanja sredstava za potrebe obrane, pa se ima primijeniti Uredba o izvršavanju obveza davanja materijalnih sredstava za potrebe općenarodne obrane ("Narodne novine", broj 39/84) kao propis koji je ostao na snazi.

Prema odredbi čl. 7. spomenute Uredbe pripada naknada onome kome je oštećeno uzeto materijalno sredstvo.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice sa sastajališta naprijed navedenih propisa.

Postupak u ovom predmetu bio je prekinut temeljem odredbe čl. 184a) st. 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99), a koji je nastavljen temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03), pa s obzirom na odredbu čl. 3. st. 2. toga Zakona treba ocijeniti da li su ispunjeni njeni uvjeti za pretpostavku da se u konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti, jer tuženik ne odgovara za ratnu štetu (čl. 2. spomenutog Zakona).

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu: ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da je o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 25. kolovoza 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.