Legislator Case Law & Legislation
Rev-2870/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding guarantor vs. mortgagor status in debt collection.

Case Number Rev-2870/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering the sale of his properties to satisfy a debt. The defendant argued he was a guarantor rather than a mortgagor, claiming the creditor must first exhaust claims against the principal debtor. The court found the lower courts correctly identified the defendant as a mortgagor based on clear contract terms and land registry entries, rejecting the procedural defect claim.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 1. toč. 1-3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 809. ZOO; čl. 64. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima: The court of appeal must not examine substantive issues of civil law in a revision, and a revision based on alleged misapplication of law regarding the distinction between a guarantor and a mortgagor is inadmissible if the lower court correctly applied the law based on clear contractual terms and public records.

Keywords

AI generated
revision appeal mortgagor status guarantor defense civil procedure law debt collection property sale ZPP provisions

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2870/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.b. d.d. Z., . .., Poslovna jedinica V., koju zastupa punomoćnik Z.T., dipl. pravnik, protiv tuženika P.M. iz V.,. . ..., koga zastupa punomoćnik B.K., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. godine, br. Gž 4951/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 17. studenog 1993. godine, br. P 108/93, u sjednici održanoj dana 29. travnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. godine, br. Gž 4951/94-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 17. studenog 1993. godine, br. P 108/93, kao prvostupanjskog suda, kojom je presuđeno:

"I. Nalaže se javna prodaja nekretnina k.č.br. 2093/10 oranice od 735 čhv. i k.č.br. 2082/3 zgrade, dvorišta i oranice od 483 čhv., upisanih u zk.ul.br. 5549 k.o. V. (novo stanje k.č.br. 862 oranica, zgrada, dvorište i oranica od 3048 m5) i objekata sagrađenih na tim nekretninama, u vlasništvu tuženika, te je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 71,525.822 HRD, sa zateznom kamatom prema čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a računajući od 23. 2. 1993. godine, pa do isplate, i to iz cijene postignute prodajom založene nekretnine, a tuženik se može osloboditi naložene prodaje nekretnina ako plati ukupan iznos naveden u ovoj točci presude, time da mu se nalaže i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 605.000 HRD, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtejva koji glasi na javnu prodaju nekretnina pobliže opisanih pod toč. I. presude radi namierenja preostalog utuženog iznosa od 604.738 HRD, te zatraženih sporednih potraživanja iznad dosuđenih."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga predviđenih u čl. 385. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, te tuženiku dosudi trošak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se ispitati, jer se u reviziji ne navode razlozi za bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi revizije svode se na prigovor, da je tuženik jamac u smislu odredaba čl. 1001. i 1004. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96, u daljnjem tekstu: ZOO), a ne hipotekarni dužnik.

Utvrđeno je:

- da je poduzeću M. V., C. , odobren kratkoročni kredit od C.o. Z., Filijala Z., u iznosu od 30,000.000 HRD s rokom dospjeća dne 8. 2. 1992. godine,

- da su tužitelj i poduzeće M. V. zaključili ugovor o izdavanju dinarske garancije kojom tužitelj garantira otplatu navedenog kredita s rokom važenja garancije od 12. 2. 1993. godine,

- da je temeljem ugovora o izdavanju dinarske garancije i izjave tuženika P.M. na njegovim nekretninama uknjiženo pravo zaloga za odobrenu garanciju u korist tužitelja,

- da glavni dužnik po dospjeću nije vratio dug, već je dana 22. 2. 1993. godine to učinio tužitelj,

- da ukupno potraživanje tužitelja s osnova plaćene garancije, ugovornih kamata, zateznih kamata i troškova garancije iznosi 71,525.822 HRD što je neprijeporno utvrđeno vještačenjem.

S obzirom na navedeno utvrđenje i navode žalbe, sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da je tuženik hipotekarni dužnik (čl. 809. ZOO i čl. 64. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima - "Narodne novine", broj 31/91, 6/92 i 77/92).

Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno primjenili materijalno pravo kada su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da su sudovi nižega stupnja pogrešno ocijenili pravni odnos između stranaka, pa da je trebalo primjenom odredbe čl. 99. st. 2. ZOO utvrditi volju stranaka, da se ne radi o hipotekarnom dužniku, već o pravnom odnosu iz jamstva u kojem slučaju je vjerovnik trebao najprije iscrpsti naplatu svog potraživanja od glavnog dužnika, a tek onda od tuženika u ovom sporu.

Naime, sudovi nižeg stupnja, pravilno su ocijenili da se radi o jasnim ugovornim odredbama i da je hipoteka na nekretninama tuženika provedena u zemljišnim knjigama.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.