P-8845/2023-18 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8845/2023-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Vladimir Penezić iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskih voda iz Zagreba, Vukovarska 220, OIB 28921383001, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 19. svibnja 2025. godine, u nazočnosti zamjenika tužiteljeva opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskim vodama platiti tužitelju PE 1.260,92 eura sa zateznim kamatama od 14. kolovoza 2023. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.293,68 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2025. godine do isplate sve po stopi određenoj do 31. prosinca 2022. godine određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja PE u odnosu na zatezne kamate od 1. listopada 2020. godine do 14. kolovoza 2023. godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 14. kolovoza 2023. godine tvrdi da mu je tuženik rješenjem od 26. rujna 2018. godine naložio plaćanje vodnog doprinosa 8.454,86 kn s zateznim kamatama na nepravodobno plaćenu obvezu te je 28. listopada 2019. godine podnio zahtjev za izravnom naplatom na osnovi te ovršne isprave protiv tužitelja i naplatio je 1.260,92 eura premda je 19. prosinca 2018. godine tužitelj uložio žalbu na to rješenje te je više upravno tijelo 17. rujna 2020. godine poništilo prvostupanjsko rješenje i vratilo predmet na ponovni postupak, koje je drugostupanjsko rješenje tužitelj zaprimio 1. listopada 2020. godine te je tako ostala pravna osnova za izravnom naplatom i poziva se na odredbu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima i zahtijeva kao u podnesku od 4. prosinca 2024. godine tj. nalaganje tuženiku neka mu plati 1.260,92 eura s zateznim kamatama od 1. listopada 2020. godine do isplate te naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 3. studenog 2023. godine navodi da je u predmetnom prvostupanjskom rješenju navedeno da žalba na rješenje ne odgađa ovrhu te je iskoristio svoje ovlasti propisane zakonom i pokrenuo postupak naplate nakon proteka roka za dragovoljno ispunjenje te samim tim nije ništa stekao bez osnove te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3.Sud je proveo dokaz uvidom u tuženikovo rješenje od 26. rujna 2018. godine, tužiteljevu žalbu od 10. prosinca 2018. godine s povratnicom i potvrdom primitka preporučene pošiljke,drugostupanjsko rješenje od 17.rujna 2020. godine, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 17. travnja 2023. godine, zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine na temelju ovršne odluke upravnog tijela te odredio računovodstveno vještačenje.

4.Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5.Nije prijeporno da je tuženik donio rješenje 26. rujna 2018. godine kojim se nalaže tužitelju platiti vodni doprinos od 8.454,86 kuna i koji dospijeva 26. listopada 2018. godine s zateznim kamatama na nepravodobnu plaćenu obvezu te žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, da bi se tužitelj žalio 19. prosinca 2018. godine a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja svojim rješenjem od 17. rujna 2020. godine poništava tužiteljevo rješenje i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, a u međuvremenu je tuženik podnio zahtjev za izravnom naplatom ove svoje novčane tražbine po prvostupanjskom rješenju koje je proglasio ovršnim 4. prosinca 2018. godine i naplatio je u tom postupku 1.175,24 eura glavnog duga i kamata 85,88 eura,što je sve utvrđeno uvidom u navedeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, tužiteljevu žalbu, tuženikov zahtjev za izravnom naplatom te specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije.

6.Slijedom toga, primjenom odredbe čl, 1111 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23), kako je tuženik naplatio prisilnim putem tužitelju ovu obvezu plaćanja vodnog doprinosa,a bez osnove u odluci nadležne vlasti, dužan ga je i vratiti .

7.Glede visine tužbenog zahtjeva tj. opsega vraćanja, računovodstvenim vještačenjem od 26. rujna 2024. godine je utvrđeno da je tuženik naplatio 1.260,92 eura tj. 1.207,83 eura 30. prosinca 2019. godine na ime glavnog duga s kamatama te još je Financijska agencija naplatila 53,09 eura 28. listopada 2019. na ime svoje naknade koji nalaz sud prihvaća kao stručno i obrazloženo i zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu.

8.Nije prijeporan tužiteljev navod u tužbi da je tuženik primio drugostupanjsko rješenje 1. listopada 2020. godine te je primjenom odredbe čl. 1115, istog Zakona je tuženik dužan platiti ovih 1.260,92 eura.

9. U odnosu na tijek zateznih kamata sud ocjenjuje da je tuženik bio pošten stjecatelj jer je postupao u okviru svojih zakonskih ovlasti, a to što je pogrešno primijenio materijalno pravo ne utječe na njegovo poštenje, slijedom čega tužitelju pripadaju zatezne kamate od podnošenja zahtjeva tj. u ovom slučaju tužbe, dakle od 14. kolovoza 2023. godine, budući nema dokaza da je zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije toga, te je odbijen dio tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama od 1. listopada 2020. godine do 14. kolovoza 2023. godine.

10.Zatezne kamate teku po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. istog Zakona, uz uvećanje od 3 postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak po odredbi čl, 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

11.Na osnovi odredbe čl. 154, st 5. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj uspio pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, primjenom Tbr. 7,8 i 9 OT je sud tužitelju dosudio trošak tužbe i oba ročišta te podneska od 19. 06. 20204. godine, podnesak 17. srpnja 2024. godine nije priznat jer je njim dostavljena potvrda o uplati predujma, što je vidljivo i u e spisu, za podnesak 4. prosinca 2024. godine, sve po 75 bodova ili ukupno 375 bodova tj. 750,00 eura uz PDV od 187,50 eura što je 937,50 eura , uvećano za trošak vještačenja od 250,00 eura te sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i presudu od 53,09 eura, sveukupno 1.293,68 eura.

U Zagrebu, dana 15. srpnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354, st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354, st. 2. točke 3. ovog Zakona i pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku