Rev-1101/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1101/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.B. iz Z., D. …, koga zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tužene C.osiguranje d.d. Z., Trg b.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. godine broj Gž-2743/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. godine broj Pn-4855/92, u sjednici održanoj 18. lipnja 1998. godine,

presudio i riješio je:

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. godine broj Gž-2743/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. godine broj Pn-4855/92 u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom naknade za tuđu pomoć preko pravomoćno dosuđenog iznosa od 264,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. godine broj pn-4855/92 suđeno je: "Tuženica C.osiguranje d.d. Z. dužna je tužitelju B.D. iz Z. platiti iznos od 28,264.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 1993. godine pa do isplate po stopi koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO-a kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2,085.840 HRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva a do iznosa od 39,480.000 HRD."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. godine broj Gž-2743/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. godine broj Pn-4855/92, u dijelu pod stavkom 2. izreke.

II. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 7,000.000 HRD do iznosa od 12,000.000 HRD (za iznos od 5,000.000 HRD).

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnova pretrpljenih fizičkih boli preko iznosa od 5,000.000 HRD do iznosa od 9,000.000 HRD (za iznos od 4,000.000 HRD), te s osnove pretrpljenog straha preko iznosa od 2,500.000 HRD do iznosa do 7,000.000 HRD (za iznos od 4,500.000 HRD), kao i u dijelu odluke o trošku i sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete s osnove pretrpljenih duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 4,000.000 HRD, te s osnova pretpljenog straha u iznosu od 4,500.000 HRD, kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 637.340 HRD."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda i da mu se dosude parnični troškovi prema troškovniku njegovih punomoćnika kao i trošak revizije u iznosu od 620,00 kn. Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visine pravomoćno dosuđenih naknada za pretrpljene fizičke bolove, strah i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer su i po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelju pravomoćno dosuđene temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), primjerene naknade i to: za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.500,00 kn i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 12.000,00 kn. Zbog toga je reviziju tužitelja u navedenom pravcu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Odlučujući o visinama navedenih naknada i ovaj je revizijski sud uzeo u obzir sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina navedenih naknada a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio nakon ozljeđivanja i tegobe liječenja, intenzitet i trajanje straha kao i sve one posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, postotak smanjenja životne aktivnosti (10%) i životnu dob tužitelja (rođen 1961. godine).

Osim navedenog, ovaj je revizijski sud, odlučujući o visinama neimovinske štete tužitelju vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO-a).

Osnovano, međutim, tužitelj prigovara da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili visinu naknade za tuđu pomoć po slobodnoj ocjeni smatrajući da je tužitelju za jedan sat tuđe pomoći primjerena visina satnice od 2.500 HRD.

Ovo iz razloga što se temeljem odredbe čl. 195. ZOO-a visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu a ako takva osoba ne postoji visina naknade štete se utvrđuje po slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrđene odlučne činjenice u pogledu visine naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege u odnosu na dio s kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za navedenu naknadu, reviziju tužitelja valjalo je prihvatiti i u odnosu na taj dio predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393. i 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 18. lipnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Tomo Gložinić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)