Rev-1674/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1674/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice K. T. iz Đ. S., koju zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Đ., protiv 1. tuženika C. b. d.d. Z., P. Đ. koju zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., i 2. tuženika M. T. iz Đ. S., radi utvrđivanja ništavosti ugovora i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1742/12-2 od 17. listopada 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 695/2011-30 od 21. ožujka 2012., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„Utvrđuje se da je K. T. iz Đ. S. suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina označenih kao kč. br. 1277/10 oranica Š. C. sa 1 jutro upisana u zk. ul. br. 1100 k.o. Đ. S., što su tuženi C. b. d.d. Z., P. Đ. i M. T. iz Đ. S. dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva u zem. knjigama, a sve to u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi :

"I Utvrđuje se da je ništav i da ne proizvodi nikakve pravne učinke-Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom zaključen dana 24. 12. 1997. g. između C. b. d.d. Z., P. Đ. i M. T. iz Đ. S.

II Utvrđuje se ništavom izdana jedna bianco ovjerena i potpisana mjenica s mjeničnim očitovanjem od strane II-tuženika izdana dana 24. 12. 1997. g.

III Utvrđuje se da je tužiteljica K. T. iz Đ. S. suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk., ul. br. 1100 k.o. Đ. S. i to kč. br. 680/30 kuća i dvorište kod sela G. sa 75 čhv. i kč. br. 680/37 pomoćni dvorišni objekt i dvorište G. sa 102 čhv. , što su tuženi C. b. d. d. Z. , P. Đ. i M. T. iz S. Đ. dužni priznati te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva u zem. a sve to u roku od 15 dana.".

Naprotiv, tužiteljica je dužna I-tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.943,50 kn., u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba I-tužene C. b. d.d. Z., P. Đ. je osnovana, preinačava se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda i sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim da se utvrdi da je suvlasnik u ½ dijela nekretnina označenih kao kčbr. 1277/10 oranica Š. C. sa 1 jutro upisana u zk.ul.br. 1100 k.o. Đ. S., što su I-tužena i II-tuženik dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a sve to u roku od 15 dana.

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Tužiteljica je I-tuženoj dužna nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 30.749,75 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju kao osnovanu, te ukine pobijanu drugostupanjsku presudu kao i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužiteljica nije naznačila određeno pravno pitanje, niti razloge zašto bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već se njezini revizijski prigovori svode, u suštini, na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje, a niti sadrži razloge zbog kojih se smatra da je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.

Stoga je valjalo reviziju tužiteljice odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

Zagreb, 22. studenoga 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.