Gž-37/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 37/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužitelja M. M. iz S., II. tužitelja D. L. iz S., i III. tužitelja A. B. iz S., svih zastupanih po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz S., protiv tuženika J. k. „S.“ iz S., radi poništenja odluka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. P-4/05 od 20. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba tužitelja te ukida rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. P-4/05 od 20. travnja 2010. i predmet vraća Županijskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. P-4/05 od 20. travnja 2010. odlučeno je o presumiranom povlačenju tužbe, a pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a) - zbog pasivnosti tužitelja, uz (prema obrazloženju rješenja) izraženo shvaćanje da u danom roku tužitelji nisu postupili prema uputi iz rješenja od 4. ožujka 2010., a kojim je njima tužba vraćena radi ispravka i dopune.

Protiv tog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu navodeći da su postupili sukladno uputi iz rješenja prvostupanjskog suda od 4. ožujka 2010. i predali podnesak preporučenom pošiljkom od 15. ožujka 2010., dakle u danom im roku, pa da osporeno rješenje valja ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba je osnovana.

Tužbom od 9. prosinca 2002. tužitelji su zahtijevali poništenje odluka donesenih na Skupštini tuženika (kluba) 14. veljače 2002. - a određenih u tužbenom zahtjevu, kao i objavu presude u javnim glasilima, te sazivanje Skupštine kluba.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 4. ožujka 2010. (donesenim nakon što je tuženik podnio odgovor na tužbu i usprotivio se tužbenom zahtjevu) tužitelji su pozvani da isprave i dopune tužbu tako da „postave pravilan i precizan, konkretan tužbeni zahtjev“ obzirom da iz „sadržaja činjeničnih navoda tužbe nije razvidno koja prava propisana Statutom jesu povrijeđena odlukom Skupštine tuženika“ - a „nije moguće tražiti poništenje odluke o dopuni dnevnog reda“ i „ne može se tražiti od suda da naloži tuženiku da objavi presudu“, i to sve u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a i „da bi sud mogao pružiti pravnu zaštitu“, s time da im je za ispravak i dopunu tužbe dan rok od 8 dana od dostave prijepisa rješenja. Tužitelji su ujedno upozoreni da će se tužba smatrati povučenom u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a ako ne bude vraćena u danom roku, a bude li vraćena bez dopune i ispravka bit će odbačena.

Držeći da tužitelji po navedenom nisu postupili, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP-a sada osporenim rješenjem odlučio da se tužba smatra povučenom.

Prvostupanjsko rješenje ispitano je (prema odredbama čl. 365. ZPP-a) u dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, s time što je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Sporno je u žalbenom stadiju (obzirom na žalbeni razlog): je su li tužitelji u roku iz rješenja prvostupanjskog suda od 4. ožujka 2010. podnijeli podnesak kojim su predložili produženje roka za ispravak i dopunu tužbe, te da li ta okolnost dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

Polazeći od toga da je punomoćnik tužitelja u roku iz navedenog rješenja prvostupanjskog suda od 4. ožujka 2010. uputio prvostupanjskom sudu preporučenu pošiljku (konkretno: u ponedjeljak 15. ožujka 2010., a imajući na umu da je posljednji dan toga roka padao u subotu - kada sud nije radio, sve u smislu odredbe čl. 112. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana“) i ističe da je riječ upravo o podnesku kojim su tužitelji predložili produženje roka za ispravak i dopunu vraćene tužbe, a obzirom da prvostupanjski sud nije u mogućnosti utvrditi o kojoj se pošiljci radi i u koji je spis podnesak uložen, u sumnji radi li se o podnesku na kojeg se tužitelji pozivaju valja (jer nije dokazano suprotno) vjerovati tužiteljima: u slučaju da sud ne može utvrditi što je učinio s pismenom koje mu je dostavljeno i na što se odnosi - treba prihvatiti, a budući stranka ne može snositi štetne posljedice činjenice što sud nije vodio evidenciju kretanja primljenih pošiljki i ne može je pronaći, da je riječ o pošiljci na koju se stranka poziva, pa (time) i u konkretnom slučaju, a kada niti nakon provedenih izvidnih radnji nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li upravo prijeporno pismeno podneseno u roku, treba uzeti da se radi o tome pismenu - i da je podneseno pravovremeno.

Nadalje, a s prethodnim u svezi, budući valja smatrati da su tužitelji prije isteka roka iz rješenja od 4. ožujka 2010. (dakle pravovremeno i u smislu odredbe čl. 111. st. 3. ZPP-a) zatražili njegovo produženje, a radi se o sudskom roku (iz odredbe čl. 109. st. 2. ZPP-a) - pa primjerenost toga roka ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud nije imao osnove ocijeniti da su tužitelji na njegovo rješenje od 4. ožujka 2010. iskazali pasivnost i odlučiti da se „ima smatrati“ da su tužbu (kao neispravljenu ili nedopunjenu) povukli, sve bez da je prethodno rješenjem (kojeg je u smislu odredbe čl. 111. st. 2. i 4. ZPP-a bio dužan donijeti makar protiv njega ne bi bila dopuštena žalba) odlučio o prijedlogu tužitelja za to produženje danog im roka.

Slijedom izloženog, a obzirom je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 109. st. 4. ZPP kada je odlučio o presumiranom povlačenju tužbe - iako (na što žalitelji u suštini i ukazuju) za to nisu postojali razlozi, to je ovaj sud na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u svezi čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupanju valja imati na umu da uvjeti za primjenu odredbe čl. 109. st.

4. ZPP-a ne postoje ako je podnesena tužba razumljiva i u bitnom sadrži sve potrebno da bi se prema njoj moglo postupiti - a samo pozivom na pravno shvaćanje na temelju kojeg bi trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu, konkretno: da se „ne može tražiti od suda da naloži tuženiku da objavi presudu u sredstvima javnog informiranja“, odnosno da „nije moguće tražiti poništenje odluke o dopuni dnevnog reda“.

U Zagrebu, 6. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.