Legislator Case Law & Legislation
Rev-1857/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal on cohabitation property rights, quashing lower court judgment and remanding case.

Case Number Rev-1857/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against the County Court's dismissal of her claim for cohabitation property rights. The lower court had rejected the claim based on a specific interpretation of the sale contract, while the Supreme Court found the appeal valid due to a material error in applying substantive law regarding cohabitation regimes. Consequently, the Supreme Court quashed the lower court's decision and remanded the case for retrial, instructing the appellate court to re-evaluate the parties' contributions and the nature of their relationship.

Legislator headnote

AI generated

čl. 277. ZBPO-a; čl. 287. st. 1. ZBPO-a; čl. 392.a st. 1. ZPP-a: The Supreme Court established that a sales contract alone does not preclude a finding of cohabitation property rights if the relationship exhibits the characteristics of a lasting cohabitation, and that the appellate court must correct material errors in applying substantive law regarding the division of such property.

Keywords

AI generated
cohabitation property rights Zakon o bračnom i obiteljskom pravu material error in law remand for retrial division of cohabitation assets appellate procedure contributory share determination

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a st. 1. ZPP-a
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl.
čl. 102. st. 1. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a
čl. 277. ZBPO-a
- da je (u smislu odredbe čl. 277. ZBPO-a) imovina izvanbračnih drugova zajednička ako je stečena radom obaju izvanbračnih drugova za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ili ako potječe iz te imovine - s time da se udio izvanbračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje (u smislu odredbe čl.
čl. 287. st. 1. ZBPO-a
čl. 285. ZBPO-a
- da (prema odredbi čl. 285. ZBPO-a) svaki izvanbračni drug može tužbom tražiti da se utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine.
čl. 395. st. 2. ZPP-a
čl. 164. st. 4. ZPP-a
Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).
čl. 166. st. 3. ZPP-a
Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
čl. 375. st. 1. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1857/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz K., zastupane po punomoćnici T. M. Š., odvjetnici iz K., protiv I. tuženika P. Č. iz S., II. tuženika A. Č. iz S., III. tuženice A. Č. iz S., i IV. tuženika A. Č. iz Z., kao nasljednika prvotnog tuženika, sada pokojnog M. Č. iz S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S. (koji su postupak nastavili u revizijskom stupnju: dalje: tuženika), radi utvrđenja da je stan izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-1501/2008-3 od 25. travnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P- 1044/07-19 od 2. srpnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-1501/2008-3 od 25. travnja 2012. i predmet vraća tome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje "da je stan u K., ..., k.č.br. 715 sa 92 čhv, koji se sastoji od tri sobe sa nusprostorijama, a nalazi se na drugom katu desno od ulaza, izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika, tužiteljice u ¾ dijela i tuženika u ¼ dijela" - te na obvezivanje tuženika naknaditi tužiteljici "parnične troškove u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama prema Uredbi o visini stope zatezne kamate",

dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 31.720,00 kn. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika "za naknadom troška odgovora na žalbu".

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog (kako tvrdi) u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju je odgovorio I. tuženik P. Č., brat tuženika M. Č. - a iz po njemu podnesenog odgovora za zaključiti je da predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje da je stan u K., ..., na k.č.br.715 sa 92 čhv, a koji se sastoji od tri sobe sa nusprostorijama - i nalazi se na drugom katu desno od ulaza, izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika: tužiteljice u ¾ dijela i tuženika u ¼ dijela.

Tužiteljica drži da je prijeporni stan stečen za trajanja veze sa tuženikom koja je u vrijeme njegova stjecanja "odgovarala svim kriterijima za postojanje izvanbračne zajednice u smislu tadašnjeg Zakona o braku i porodičnim odnosima" (tako da se nije radilo samo "o ljubavnoj vezi s povremenim viđanjima"), a da ono što zahtjevom traži (glede suvlasničkih omjera stranaka na stanu) proizlazi iz njezina doprinosa u stjecanju stana, a sve budući da je dio novca za stjecanje stana - 1/3 dijela dao (u novcu, kao dar učinjen samo njoj, odnosno kao "isplatu iz roditeljske kuće") njezin otac. Poriče da se sklapanjem ugovora i upisom u zemljišne knjige suglasila "oko svojih suvlasničkih omjera".

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su 8. listopada 1978. tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kupnji prijepornog stana, a prema pisanom sadržaju kojeg proizlazi da stan kupuju na jednake dijelove - svaki u 1/2 dijela, s time da je takav kupoprodajni ugovor, sa tim sadržajem, proveden u zemljišnim knjigama,

- da i "iz izjave tužiteljice od 16. srpnja 1982. proizlazi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici stana", i to "oba dijela stana",

- da "iz police osiguranja od 3. studenoga 1981. također proizlazi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici stana (nisu naznačeni omjeri)",

- da "su i tužiteljica i tuženik dizali kredite kako za uređenje i adaptaciju stana tako i za namještanje stana",

- da "je otac tužiteljice dao 1/3 dijela novca za kupnju stana, tužiteljica 1/3 dijela i tuženik 1/3 dijela",

- da "je tuženik 18. listopada 2006. prodao svoj dio od ½ dijela stana M. B. iz S., ...". Drugostupanjski sud je na temelju takvih utvrđenja ovdje prijeporni zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da ovdje čak i nije relevantno shvaćanje prvostupanjskog suda "da su tužiteljica i tuženik bili u vezi, ali ne i u izvanbračnoj zajednici" u smislu odredaba čl. 7. i 12. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst, i 59/90 - dalje: ZBPO-a), koje se odredbe ovdje imaju primijeniti obzirom na vrijeme stjecanja prijepornog stana - za trajanja veze stranaka a prije 1. srpnja 1999.,

- da je za odluku o predmetu spora ("neovisno o činjenici jesu li tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici ili se radi o vezi drugačijeg opisa - trajnijoj ljubavnoj vezi") odlučno jedino: volja stranaka kod sklapanja kupoprodajnog ugovora - a da je iz navedenih utvrđenja za prihvatiti "da je volja tužiteljice i tuženika bila upravo zajednička kupnja predmetnog stana i to u jednakim omjerima", odnosno da iz ovih "nesporno proizlazi da je volja stranaka bila da zajednički kupuju stan, da stan kupuju u jednakim omjerima i da se tako i knjiži",

- da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju: izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno,

- da iz "provedenog dokaznog postupka volja stranaka glede zaključenja kupoprodajnog ugovora nije dovedena u sumnju, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice".

Shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Predmet spora valjalo je raspraviti polazeći od shvaćanja:

- da se neovisno od toga što je prijeporni stan kupljen 8. listopada 1978., ovaj spor ima razriješiti prema odredbama ZBPO-a, i to iako se (prema njegovoj odredbi čl. 393.) primjenjivao tek od 1. siječnja 1979. (objavljen je u "Narodnim novinama" 21. ožujka 1978. i stupio na snagu 29. ožujka 1978.)", a sve obzirom da je njegovom odredbom čl. 385. propisano da se odredbe toga zakona primjenjuju i na imovinske odnose bračnih drugova (dakle i izvanbračnih iz izvanbračne zajednice "koja je trajala duže vremena") iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu toga zakona "ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno rješeni",

- da ZBPO nije propisao (u odredbi čl. 7., prema kojoj: "Vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim ovim zakonom", odnosno u odredbama čl. 293., prema kojima: stavak 1. "Imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom", stavak 2. "Kod diobe ove imovine odgovarajuće se primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova") pretpostavke koje bi morala ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom: postojanje takve zajednice prosuđivalo se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja u kojima su oni živjeli,

- da je u smislu navedenih odredaba ZBPO-a stjecanje nekretnina u okviru izvanbračno imovinskog statusa izvanbračnih drugova bilo određeno tim zakonom: imovina koju su izvanbračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ili potječe iz te imovine je ex lege postala njihova zajednička imovina (u smislu odredbe čl. 271. ZBPO- a, odnosno, nakon novele toga Zakona, u smislu odredbe čl. 277. ZBPO-a, pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 51/89) - tako da za stjecanje zajedničke imovine nije bila potrebna niti volja izvanbračnih drugova usmjerena na takvo stjecanje, već je odlučna bila jedino činjenica postojanja izvanbračne zajednice i činjenica rada (i to svakog oblika rada kojim su se stvarale određene vrijednosti),

- da je jedini izuzetak od takvog stjecanja (za trajanja izvanbračne, kao uostalom i bračne zajednice, a u svezi rada i stvaranja vrijednosti iz rada) predstavljao slučaj uređen odredbom čl. 273. ZBPO-a (ili kasnije čl. 279.) prema kojoj su bračni drugovi mogli ugovoriti da zarada, koja je inače zajednička imovina, ubuduće bude njihova posebna imovina: ugovor sklopljen između bračnih drugova kojim bi zarada postala posebna imovina morao je biti sastavljen u pisanom obliku, s time da je potpise stranaka (bračnih drugova, dakle i izvanbračnih) morao (da bi ugovor imao učinke) ovjeriti nadležni organ,

- da se svrha propisivanja takvog slučaja "kao izuzetak" (ograničen samo na buduću zaradu) iscrpljivala i u htijenju da se osigura autentičnost volje obiju ugovornih stranaka za sklapanje spomenutog ugovora u duhu Zakona o braku i porodičnim odnosima - ali uz isključenje mogućnosti ugovaranja i na druge slučajeve (za drugu imovinu), sve kako bi se spriječilo (u vidu pružanja sigurnosti i zaštite režimu zajedničke imovine izvanbračnih drugova: temeljenom na stjecanju te imovine prema doprinosu svakog izvanbračnog druga) da se umanji doprinos jednoga izvanbračnog druga u stjecanju zajedničke imovine i stvaraju uvjeti za prisvajanje tuđeg rada u svezi bilo koje druge imovine,

- da (time) izvanbračni drugovi (kao i bračni) nisu imali niti ovlasti ugovorom (pravnim poslom) urediti udio u stjecanju zajedničke imovine (kako je to moguće ugovorom sa značajem bračnog ugovora iz sada važećeg Obiteljskog zakona): sklapanje takvog ugovora (kojim bi izvanbračni drugovi mogli odrediti veličinu suvlasničkog udjela na budućoj imovini - na nekretnini, onoj koja se tek ima steći - kupiti, i to neovisno o njihovom radu i doprinosu) po ZBPO-u nije bilo dopušteno (upravo je zato naglasak stavljen "na zaradi": kao izuzetku) - jer bi se to protivilo osnovnoj koncepciji stjecanja zajedničke imovine bračnih i (time) izvanbračnih drugova (po doprinosu), tada važećoj i uređenoj prisilnim propisom,

- da je upravo zbog toga za ovdje prijeporni odnos stranaka u stjecanju predmetnog stana odlučnim bilo utvrditi u kakvom je statusu bila njihova veza u vrijeme toga stjecanja: je li udovoljavala pretpostavkama prema kojima bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom - kada bi, ako je tim pretpostavkama udovoljavala, mjerodavnim za suđenje o zahtjevu tužiteljice valjalu uzeti njezin doprinos u stjecanju stana (tako je, primjerice, Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio i odlukom posl. br. Rev 652/2007-2 od 19. lipnja 2007.).

Od toga polazeći, za zaključiti je da je osporena presuda donesena na temelju shvaćanja koje je u suprotnosti s izloženim shvaćanjem revizijskog suda (konkretno: na temelju shvaćanja da je za odluku o predmetu spora nebitno "jesu li tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici ili se radi o vezi drugačijeg opisa - trajnijoj ljubavnoj vezi", odnosno da je odlučno jedino sa kojom je voljom sklopljen prijeporni kupoprodajni ugovor) - i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revidentica u reviziji i upućuje.

Slijedom izloženog, a kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup drugostupanjskog suda predmetu spora, pa u postupku koji je prethodio ovome nisu raspravljeni i ocijenjeni (povodom tvrdnje tužiteljice da je njezina veza sa tuženikom imala sve karakteristike izvanbračne veze te tvrdnje o doprinosu u stjecanju stana u takvoj vezi, sve i zbog ocjene da "je otac tužiteljice dao 1/3 dijela novca za kupnju stana, tužiteljica 1/3 dijela i tuženik 1/3 dijela") ostali navodi stranaka odlučni za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prema već prihvaćenom shvaćanju revizijskog suda - i (zbog toga) ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice te ukinuti drugostupanjsku presudu, odlukom kao pod stavkom I. izreke ovoga rješenja - i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U ponovljenom suđenju drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu (žalbi) tužiteljice i svim razlozima na kojima ga ona temelji i prigovorima tuženika: odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Pritom odnos stranaka treba sagledati imajući na umu:

- da bi se radilo o zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici sa uspostavljenim režimom zajedničke imovine, potrebna je volja za uspostavljanjem takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku i život stranaka u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme,

- da je (u smislu odredbe čl. 277. ZBPO-a) imovina izvanbračnih drugova zajednička ako je stečena radom obaju izvanbračnih drugova za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ili ako potječe iz te imovine - s time da se udio izvanbračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje (u smislu odredbe čl. 287. st. 1. ZBPO-a) prema doprinosu svakog izvanbračnog druga u njezinom stjecanju, koji doprinos (prema st. 2. iste odredbe) sud u slučaju spora određuje vodeći računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od izvanbračnih drugova, nego i o pomoći jednog izvanbračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine,

- da se ugovoru o kupoprodaji stana ne može samo po sebi dati značaj sporazuma o diobi zajedničke imovine izvanbračnih drugova iz odredbe čl. 278. (284.) ZBPO-a,

- da (prema odredbi čl. 285. ZBPO-a) svaki izvanbračni drug može tužbom tražiti da se utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine.

Zagreb, 2. srpnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.