Legislator Case Law & Legislation
Gž-1/2012-2 AI generated

Appeal dismissed; hunger strike not a strike under Labor Law due to lack of union involvement and employer consent.

Case Number Gž-1/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected a request to ban a hunger strike. The employer terminated employees' contracts, and the employees publicly expressed their dissatisfaction by fasting in the company's bus station without union involvement or prior notice. The court held that this unilateral action lacked the essential characteristics of a strike, such as union organization and employer consent, and was already discontinued before the trial concluded.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 269. Zakona o radu; Čl. 365. Zakona o parničnom postupku: A hunger strike without union involvement and employer consent does not constitute a strike under Labor Law, and a ban on a strike cannot be granted if the strike has already ceased.

Keywords

AI generated
hunger strike labor dispute union involvement employer consent strike ban industrial action labor law

Cited Legislation

AI generated
čl. 365. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a
čl. 8. ZPP-a
Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
čl. 368. ZPP-a
Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, žalbu je trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu sve na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.
čl. 269. Zakona o radu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gž 1/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „A. S.“ d.o.o. S., iz S., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu P. B. & M. B. iz M., protiv prvotuženika I. V. T. iz S., drugotuženika S. B. iz S., trećetuženika I. Č. iz S.-B., i četvrtotuženika Đ. Đ. iz S., svi zastupani po punomoćniku D. T., pravniku u Hrvatskoj udruzi sindikata, Županijski ured S., radi zabrane štrajka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj P-32/11 od 13. prosinca 2011., u sjednici održanoj 24. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Županijskog suda u Splitu broj P-32/11 od 13. prosinca 2011.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu broj P-32/11 od 13. prosinca 2011. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženicima zabrani daljnje organiziranje, poduzimanje i nastavljanje štrajka kod tužitelja u njegovim prostorijama Autobusnog kolodvora u S., započetog 16. studenoga 2011.

Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a za koje bitne povrede odredaba parničnog postupka nije našao da bi bile počinjene, posebno ne bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju žalba opisno ukazuje.

S tim u vezi treba reći da razlozi iz obrazloženja pobijane presude, a kojima prvostupanjski sud iznosi razloge zašto konkretno postupanje tuženika nazvano „štrajk glađu“ se ne može podvesti pod pojam štrajka u smislu odredbe čl. 269. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) nisu međusobno proturječni, a time niti pobijana presuda nerazumljiva. Naprotiv u pobijanoj presudi je prvostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge zašto ponašanje tuženika ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke, a da bi ono imalo značaj štrajka, te se u svjetlu toga moglo i ocjenjivati.

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Kako je prvostupanjski sud ocjenu kako izvedenih dokaza (obavijesti tužitelja od 25. listopada 2011., otkaza ugovora o radu tuženicima i novinskog članka), tako i ukupnih rezultata postupka ocijenio da postupak poduzete akcije tuženika u prostoru Autobusnog kolodvora u S. nije bio štrajk, a koja akcija je u svakom slučaju prekinuta prije zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen, to je zaključiti da u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, a kako to tužitelj pogrešno smatra.

Obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda, odnosno obzirom na među strankama nesporne činjenice i baš:

- da je odlukom od 13. studenog 2011. tužitelj otkazao ugovor o radu tuženicima, a zbog poslovno uvjetovanih razloga, protiv kojih odluka

- da su tuženici zatražili zaštitu svojih prava, te dodatno

- da su tuženici na svoju ruku svoje nezadovoljstvo odlukama o otkazu ugovora o radu javno manifestirali ulaskom u prostor tužitelja na Autobusnom kolodvoru u S. gdje su boravili određeno vrijeme odbijajući uzimati hranu, a koju akciju

- da su tuženici prekinuli nakon par dana napustivši prostor tužitelja i prekinuvši gladovanje, tako

- da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari takva akcija tuženika bila prekinuta

pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pravilno ocijenivši da opisano postupanje tuženika nije imalo značaj štrajka u smislu odredbe čl. 269. ZR-a, a zbog čega da i nije osnovan zahtjev tužitelja upravljen na zabranu takvog nepostojećeg štrajka. Opisano postupanje tuženika jest oblik industrijske akcije kojom su oni samoinicijativno, javno iskazali svoje nezadovoljstvo postupkom tužitelja kao poslodavca prema njima kao radnicima. Kako na takvu akciju tuženici nisu bili pozvani od strane sindikata niti je sindikat na bilo koji način u to bio uključen, niti je prije poduzimanja ove akcije tužitelj bio izvješten o vremenu njezinog započinjanja i mjestu održavanja te trajanja, niti je prethodno pokušano mirenje stranaka, nužno je zaključiti da se ne radi o štrajku, zbog čega je tužitelj neosnovano i zatražio zaštitu u vidu zabrane njegovog daljnjeg organiziranja, poduzimanja i nastavljanja, ovo tim više što je takva akcija tuženika već bila prekinuta u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu. Naime, sve i da se radilo o štrajku, kada je on završen, nema mjesta usvajanju kondemnatornog zahtjeva kojim poslodavac traži zabranu organiziranja i poduzimanja štrajka.

U konkretnom slučaju tužitelj nema pravnu osnovu zahtijevati od suda zabranjivanje štrajka kad štrajk nije niti održan.

Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, žalbu je trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu sve na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. siječnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.