Legislator Case Law & Legislation
Pž-6036/2002-3 AI generated

Appeal court quies first instance ruling on possession disturbance due to procedural defects and factual errors.

Case Number Pž-6036/2002-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The appeal court quashed the first instance ruling regarding possession disturbance and remanded the case for retrial. The lower court had found facts establishing possession and disturbance but failed to provide specific reasons for these determinations in its decision. The appellate court ruled that the first instance court incorrectly applied the law by assuming bankruptcy opening proved possession and omitted critical details about the nature and timing of the alleged disturbance.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. ZPP; čl. 365. st. 2. ZPP; čl. 369. st. 1. ZPP; čl. 380. st. 3. ZPP; čl. 21. st. 3. ZV: A possession disturbance ruling is void if it fails to specify the decisive facts regarding the disturbance, as such specificity is mandatory for assessing the statute of limitations and ensuring procedural fairness.

Keywords

AI generated
possession disturbance procedural defect factual error remand for retrial statute of limitations bankruptcy proceedings condemnatory claim

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

XXIII Pž-6036/02-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Bariše Gašpara, kao predsjednika vijeća, te Vesne Buljan i Željka Oreškovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [C.] d.o.o. u stečaju, [Z], kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika [C.] d.o.o. [B], kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u B., i II. tuženika [K.] d.o.o. [G], kojeg zastupa N. R., odvjetnica iz G. P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3201/01 od 16. travnja 2002. godine, nakon vijećanja u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2004. godine

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3201/01 od 16. travnja 2002. godine i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da su tuženici uznemiravali tužitelja u posjedu nekretnine pobliže označene u toč. I. izreke, te je naložena uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja tužitelja na način određen u izreci osporenog rješenja. Tim je rješenjem zabranjeno takvo ili slično daljnje uznemiravanje pod prijetnjom novčane kazne. Odlukom o parničnom trošku tuženici su obavezani solidarno isplatiti tužitelju svotu od 1.300,00 kn.

Prema obrazloženju, u bitnom, sud je tako odlučio jer je našao da su utvrđene činjenice iz članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, dalje ZPP), a to je činjenica posjeda i čin smetanja, pa je slijedom toga tužbenom zahtjevu udovoljeno. U povodu prigovora II. tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud taj prigovor nije prihvatio jer je našao da se stvarna nadležnost prvostupanjskog suda zasniva na činjenici da je tužitelj u stečaju. Po ocjeni prvostupanjskoga suda ta je činjenica odlučna i kod dokazivanja posjeda tužitelja nekretnina što je ovaj i dokazao tako što su predmetna nekretnine nakon otvaranja stečaja ušle u stečajnu masu. Zato je i osporavanje posjeda i prigovor aktivne legitimacije tuženika neosnovan. U postupku je dokazan i čin smetanja posjeda od oba tuženika i to od I. tuženika kao nalogodavca radova, a II. tuženika kao izvršitelja tih radova.

Takvo rješenje žalbom pobijaju I. i II. tuženik u cijelosti i iz svih razloga propisanih u odredbi iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, dalje ZPP). Žalitelji prvenstveno ukazuju da je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a, zato što nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zato što se u pobijanom rješenju ne navodi kojeg je dana navodno počinjeno smetanje posjeda, a to je odlučno kod ocjene mogućnosti ostvarivanja prava na zaštitu posjeda u smislu odredbe iz članka 21. stavka 3.

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00 i 114/01, u nastavku ZV), što se uopće ne vidi kakvim je činom smetanje počinjeno, niti je pravilno identificirana nekretnina koja je navodno predmet smetanja posjeda, tako da se zbog svega toga rješenje ne može ispitati. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelji vide u tome što je sud propustio utvrditi u kojoj duljini i širini je iskopan kanal i na kojoj čestici, a kanal je iskapan na zemljištu koje ne pripada tužitelju jer se radi o zemljištu koje predstavlja javno dobro.

Identifikaciju sporne čestice sud je mogao utvrditi samo očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka kao i vještačenja po građevinskom vještaku radi utvrđivanja pravnog položaja pojasa uz cestu. U postupku je trebalo saslušati svjedoke na okolnost da su radovi izvršeni sa u skladu sa u katastarske mape ucrtanom trasom predviđenom za ovu vrstu priključaka i u skladu sa izdanom dozvolom za izvođenje spornih radova. Pogrešno je utvrđeno da se može odstraniti energetski kabel, jer takav uopće nije postavljen preko sporne nekretnine jer je sagrađena posebna trafostanica pa preko sporne nekretnine nije bilo potrebno postavljati kabel.

Nepravilan je i zaključak suda da je sama činjenica što je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak dovoljan dokaz da se tužitelj nalazi u posjedu sporne nekretnine, a činjenica je da je svoje nekretnine prodao o čemu je sud također trebao zatražiti odgovarajuće dokaze. Kako su tuženici za ove radove imali uredne dozvole, u njihovom ponašanju nema nikakve protupravnosti. Donoseći pobijano rješenje sud je pogrešno primijenio i materijalno pravo, u prvom redu odredbe o zaštiti posjeda, što je dovelo do pogrešnog zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Radi toga se i odluka o troškovima postupka ukazuje kao neosnovana, pa se predlaže da ovaj sud postupi u skladu sa žalbom.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje prema odredbi članaka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01, dalje ZPP), a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je isto zahvaćeno bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a.

Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 13. ZPP-a, jer rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje navodi sud prvog stupnja nisu razlozi koji bi opravdali pobijano rješenje. Osim toga, prvostupanjski je sud u postupku izveo određene dokaze (npr. saslušanje umješača), a da o tome nije dao nikakve razloge, te se zadržao na neutvrđenoj činjenici da je otvaranje stečajnog postupka činjenica koja dokazuje posjed tužitelja i to zato što je ušla u stečajnu masu te netočnoj činjenici da je II. tuženik priznao čin smetanja.

Tužba zbog smetanja posjeda nije tužba na utvrđenje nego kondemnatorna tužba, pa se premisa o utvrđenju počinjenog smetanja i opis smetanja unosi u obrazloženje rješenja. Međutim, sud prvog stupnja opis smetanja (određeni način i određenog dana) ne navodi niti u izreci rješenja, a niti u razlozima kojima opravdava svoju odluku, pa se ne može ispitati je li tužba podnesena u zakonskom roku u smislu članka 21. stavak 3. ZV-a.

Nadalje, ovaj sud nalazi da je u postupku prvostupanjskog suda ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji je rezultat pogrešne koncepcije o mjerodavnom pravu temeljem koje je u ovom postupku valjalo primijeniti.

Iz onoga što je do sada utvrđeno u postupku proizlazi, da je tužitelj zemljišno knjižni vlasnik nekretnina navedenih u tužbi da su te nekretnine otuđene tijekom stečajnog postupka, pa sama činjenica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem ne dokazuje da se tužitelj nalazio u posjedu.

Za sada sud nije raspravio niti čin smetanja i okolnosti bitne za eventualno isključenje odgovornosti tuženika, a te su okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

Zbog izloženog, valjalo je temeljem odredbe iz članka 369. stavak 1. u svezi s člankom 380. točka 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Valjalo je stoga temeljem odredbe iz članka 369. stavak 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U nastavku postupka prvostupanjski će sud prvenstveno otkloniti ukazane bitne povrede postupka, pa će izvođenjem odgovarajućih dokaza utvrditi potrebito činjenično stanje o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, te će tek nakon toga donijeti valjano obrazloženu odluku primjenom odgovarajućeg materijalnog prava, pri čemu će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka

U Zagrebu, 31. kolovoza 2004. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

BARIŠA GAŠPAR, v. r.