Revr-635/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 635/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, mr. sc. Jadranka Juga i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda M., R. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-674/09 od 10. ožujka 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2498/07 od 20. lipnja 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 13. listopada 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2498/07 od 20. lipnja 2008. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu neto iznosa od 4.400,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude (stavak I.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova te naprotiv naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 610,00 kuna u roku od 8 dana.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-674/09 od 10. ožujka 2009. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr- 2498/07 od 20. lipnja 2008. (stavak I.) kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neto iznosa od 4.400,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (stavak I.) kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

Pod stavkom II. drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) obrazlažući to time da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog odnosno postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik je odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika, kao poslodavca, za isplatu neto iznosa od 4.400,00 kuna na ime razlike koja je tužitelju isplaćena povodom Uskrsa za 2004., 2005., 2006. i te razlike regresa za godišnji odmor u 2004. i 2005. kao i na ime razlike isplate za dijete za 2004. i 2005. i to razlike između iznosa koji su isplaćeni temeljem Kolektivnog ugovora iz 2002. i iznosa koji bi tužiteljici pripao temeljem Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. (dalje: KU 99).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bio radnik tuženika,

- da je tužiteljica član Nezavisnog sindikata HEP-a, koji nije potpisnik Kolektivnog ugovora iz 23. svibnja 2002.,

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika kao poslodavca (KU 99),

- da je čl. 64. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Z., od 22. prosinca 1999. (dalje: KU iz 1999.) utvrđeno da će poslodavac zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.000,00 kn neto po zaposleniku povodom Uskrsa, a st. 2. istog članka poslodavac će zaposlenicima jednokratno isplatiti najmanje 1.500,00 kn neto po zaposleniku povodom Božića,

- da je odredbom čl. 63. st. 1. KU iz 1999. utvrđeno da zaposlenik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu najmanje 3.000,00 kn neto, isplaćene u 10 jednakih dijelova,

- da je odredbom čl. 66. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d. Z. od 23. svibnja 2002. (dalje: KU iz 2002.) utvrđeno da radnik ima pravo kao sastavni dio plaće na dohodak za godišnji odmor u iznosu 1.000,00 kn neto, dakle manje nego je to određeno u KU iz 1999.

- da člankom 67. st. 1. KU iz 2002. je utvrđeno da će poslodavac radnicima za Uskrs isplatiti iznos 400,00 kn po radniku,dakle manje nego je to određeno KU uz 1999.

- da je 1. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU 99 bio sklopljen pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 114/03, – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (dalje: KU 02) između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i jednog sindikata (Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES).

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU 02 prestala produžena primjena odredaba KU 99 kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU 02 kao novog Kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje, važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je slijedeće:

- kad kod istog poslodavca postoji više sindikata s kojima je poslodavac sklopio kolektivni ugovor, čiji se sadržaj nakon isteka roka produženo primjenjuje kao pravna pravila pa jedan od sindikata sklopi novi kolektivni ugovor nepovoljnijeg sadržaja za radnike na čijoj strani su sindikati ugovorna stranka, prestaje li produžena primjena ranijeg kolektivnog ugovora za sve radnike?

Tužiteljica smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revidentica smatra da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova i da se na predmetni slučaj treba primijeniti KU 99.

Međutim, prema pravnom stajalištu ovog suda sklapanjem Kolektivnog ugovora iz 2002. između Hrvatske elektroprivrede d.d. Z. i Hrvatsko elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. HES, odredbe ranijeg KU iz 1999. mogu se primjenjivati samo do sklapanja ovog novog KU iz 2002., budući nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU iz 1999.

Naime, sklapanjem KU iz 2002., prestala je primjena ranijeg KU iz 1999. na kojem tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 195. sada 205. ZR ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

I prema odredbi čl. 139. st. 2. KU iz 1999., stranke su suglase da će se sve odredbe tog Kolektivnog ugovora primjenjivati nakon proteka roka na koji je sklopljen, sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Stoga sukladno citiranim odredbama Zakona o radu i KU iz 1999., nakon sklapanja novog KU iz 2002. prestao je važiti raniji KU iz 1999., dakle, tuženika više ne obvezuje ranije sklopljeni KU iz 1999.

Slijedom navedenog, okolnost da pri sklapanju KU iz 2002. nije sudjelovao sindikat kojeg je tužiteljica član, ne isključuje primjenu tog KU, jer bez obzira na činjenicu je li se predmetni KU može primijeniti u odnosu na tužiteljicu, taj se KU iz 2002. primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca. Pored toga, i prema odredbi čl. 3. st. 2. KU iz 2002. proizlazi da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog Kolektivnog ugovora, te na sve ostale radnike kod poslodavca.

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-1458/08 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 88/09) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU iz 2002.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

Trošak odgovora na reviziju tuženiku nije dosuđen, jer nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

Iz gore navedenih razloga valjalo je reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. listopada 2009.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.