I Kž-637/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 637/13-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Š. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. Š. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 3. svibnja 2013. godine broj K-40/08, u sjednici održanoj 19. prosinca 2013., u prisutnosti opt. Š. M. i njezinog branitelja mr. T. S., odvjetnika iz R.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba opt. Š. M., ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. Š. M. kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli-Pola, presudom od 3. svibnja 2013. godine broj K-40/08, proglasio je krivom opt. Š. M. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – u nastavku: KZ/11) i na temelju istog zakonskog propisa, u vezi čl. 44. KZ/11, osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu kojom je odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ukoliko opt. Š. M. u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 637/13-6

Na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – u nastavku: ZKP/97) opt. Š. M. i opt. E. M. oslobođeni su od optužbe i to opt. Š. M. da bi počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04 – u nastavku: KZ/97), a opt. E. M. kazneno djelo protiv imovine, iznudu iz čl. 234. st. 1. i 2. KZ/97.

Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP/97 oštećenik E. d.o.o. i opt. Š. M. se upućuju da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude, u odnosu na oba optuženika, padaju na teret proračunskih sredstava.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 opt. Š. M. oslobađa se u cijelosti dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/97 u odnosu na osuđujući dio presude.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude i predlaže da se ista u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženica Š. M. se žali po branitelju mr. T. S., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se u osuđujućem dijelu pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi od optužbe ili podredno u tom dijelu ukine, a u odnosu na oslobađajući dio presude da se pobijana presuda ukine ili preinači i optuženicu oslobodi od optužbe zbog postupanja u krajnjoj nuždi. Predlaže da se optuženicu i branitelja obavijesti o sjednici vijeća.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen državnom odvjetniku na razgledanje.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženice Š. M. i njezinog branitelja mr. T. S., odvjetnika iz R., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženice djelomično osnovana.

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

U tijeku postupka prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da optuženica Š. M., kao direktor i jedini član uprave trgovačkog društva E. d.o.o., nije u korist tog društva uplaćivala novac zaprimljen u gotovini od raznih uplatitelja na osnovi ovjerenih ispostavljenih računa izdanih od E. d.o.o., prisvojivši na taj način 164.571,90 kn. Utvrđeno je i da je u inkriminiranom razdoblju zaključila ugovore o kratkoročnim pozajmicama, koje je potpisivala u ime E. d.o.o. kao zajmodavac, a s druge strane kao fizička osoba, zajmoprimac. Sačinila je

I Kž 637/13-6

ukupno 125 ugovora i sa žiro-računa E. d.o.o. prisvojila 643.546,28 kn. Dakle, ukupno je prisvojila 808.118,18 kn od pravne osobe E. d.o.o.

Navedeno se ne osporava niti u žalbi optuženice, dok državni odvjetnik osnovano u žalbi ukazuje da je time optuženica zlouporabila svoj položaj i ovlasti, neovisno u koju svrhu je uporabila taj novac.

U navedenom je državni odvjetnik u pravu budući je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da optuženica nije postupala s ciljem pribavljanja imovinske koristi jer je navedene novčane iznose mogla isplatiti sebi, suprugu i sinu na ime neisplaćenih neto plaća, koje su obračunavane, ali ne i isplaćivane, te na ime ostvarene, a neisplaćene dobiti.

Zaključujući na taj način prvostupanjski sud pogrešno izjednačava imovinu trgovačkog društva s imovinom direktora i jedinog člana uprave kao fizičke osobe. Niti optuženica M. ne tvrdi da bi novac koji je prisvojila bio namijenjen za isplatu plaća i dobiti, pa trgovačko društvo E. d.o.o. i dalje ostaje u obvezi isplata plaća zaposlenicima, kao i ostvarene dobiti, pa je stoga neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da za društvo nije nastupila šteta.

Kako to osnovano navodi državni odvjetnik u žalbi, optuženica je na temelju ugovora o pozajmici te prisvajanjem uplata u gotovom novcu prisvojila znatnu imovinsku korist za sebe, ne postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika i ne donoseći odluke vezane za isplatu plaća, te o raspolaganju ostvarenom dobiti trgovačkog društva. Osim toga, niti suprug optuženice, kao suosnivač trgovačkog društva, nije imao saznanja o takvom postupanju optuženice pa je slijedom toga i podnio kaznenu prijavu.

Sve navedeno ne osporava niti optuženica u žalbi na oslobađajući dio pobijane presude, međutim tvrdi da je postupala u krajnjoj nuždi uslijed iznude opt. E. M., kojem je zbog ozbiljnih prijetnji njoj i obitelji bila prisiljena dati, na opisani način, otuđeni novac iz trgovačkog društva E. d.o.o.

Osnovano državni odvjetnik ukazuje da je prvostupanjski sud preuranjeno otklonio obranu opt. M., da ju je opt. E. M. iznuđivao.

Taj zaključak je prvostupanjski sud donio cijeneći ličnost opt. M. i njegove imovinske prilike, iako nije nedvojbeno dokazano da bi u to vrijeme raspolagao s navedenim novčanim iznosima koje bi mogao pozajmiti opt. M., na što se ukazuje u žalbi državnog odvjetnika.

Ukazuje državni odvjetnik i na iskaz svjedoka B. V. kojem prvostupanjski sud ne poklanja povjerenje u cijelosti, a koji je iskazao da opt. M. u Š. nije ostvario zaradu. Optuženik inače nije bio redovno zaposlen, a nije utvrđeno niti koliko je sredstava ostvario prodajom stana, na koju prodaju se poziva u obrani.

Dakle, nakon prve pozajmice koju opt. M. ne osporava, za sada je pozajmica od 150.000 DEM, odnosno 115.000 DEM kako tvrdi opt. M., dvojbena, jer nije pouzdano utvrđeno da bi opt. M. uopće raspolagao navedenim iznosom.

I Kž 637/13-6

Iz navedenih razloga osnovana je žalba državnog odvjetnika, u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Osnovana je i žalba opt. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude, u odnosu na tu optuženicu i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ/97.

Naime, iako se radi o žalbi na oslobađajući dio prvostupanjske presude, ista je dozvoljena u konkretnom slučaju jer nije podnesena na štetu optuženice, koja traži da se oslobađajuća presuda donese na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP/97 zbog postupanja u krajnjoj nuždi, a ne na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP/97 kako je odlučeno u pobijanoj presudi.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge radi utvrđivanja okolnosti na koje je ukazano u ovoj odluci. Vrlo detaljno će ispitati svjedoka V. na okolnosti materijalnih prilika opt. M., te provesti i druge dokaze u tom pravcu, nakon čega će ponovno ocijeniti uvjerljivost obrana oboje optuženika o pozajmici novca, a slijedom toga i o drugim događajima koji su uslijedili.

Prvostupanjskom sudu se ukazuje i da neovisno o utvrđenjima da li je opt. M. iznuđivao ili ne opt. M., da ostaje kao nesporna činjenica da je prisvojila iznos od 808.118,18 kn, za koji iznos je oštećeno trgovačko društvo E. d.o.o., pa u tom svjetlu treba cijeniti njezino postupanje, na što se osnovano ukazuje u žalbi državnog odvjetnika.

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude

Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u čemu, međutim, nije u pravu budući je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao dostatne razloge.

Stoga nije ostvarena navedena postupovna povreda, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja optuženica nalazi u neprihvaćanju obrane da je postupala u krajnjoj nuždi, jer da je dala proknjižiti gotovinske uplate koje je prisvojila počinila bi kazneno djelo krivotvorenja službene isprave.

Prema čl. 22. st. 1. KZ/11 krajnja nužda je definirana na način da je isključena protupravnost djela počinjenog radi toga da se od sebe ili drugoga otkloni istodobna opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, ako je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. S obzirom na to žalbena tvrdnja optuženice je neodrživa, jer počinjenje jednog djela, u konkretnom slučaju pribavljanjem protupravne imovinske koristi na štetu trgovačkog društva E. d.o.o., ne može opravdati počinjenje drugog djela. Naime, kod krajnje nužde opasnost ne smije biti skrivljena, kao u konkretnom slučaju.

Stoga, kada prvostupanjski sud utvrđuje da optuženica kao direktor i jedini član uprave trgovačkog društva E. d.o.o. nije u inkriminiranom periodu dostavljala svu poslovnu dokumentaciju trgovačkom društvu A. d.o.o., koje je za E. d.o.o. obavljalo računovodstvene usluge, posebno dokumentaciju o zaprimljenim gotovinskim uplatama, te kada je postupala

I Kž 637/13-6

protivno Zakonu o računovodstvu, a znajući za sve svoje obveze, osnovano zaključuje da je ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela za koje ju je proglasio krivom.

Ta utvrđenja prvostupanjskog suda optuženica ne osporava u podnesenoj žalbi, pa stoga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a slijedom ranije navedenog nije povrijeđen niti kazneni zakon.

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu u smislu čl. 382. ZKP/97 u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud prihvaća po prvostupanjskom sudu sve utvrđene okolnosti koje utječu na odabir kaznenopravne sankcije, smatrajući da će u konkretnom slučaju uvjetna osuda kao mjera upozorenja ostvariti svrhu njezina izricanja.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. i čl. 387. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v. r.