Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-989/2015-2 AI generated

Rev-x-989/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-x-989/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D., sina D., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., G., L. i L. , u Z., protiv tuženice I. M. iz V., 1 2

Legislator headnote

AI generated

Rev-x-989/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 989/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D., sina D., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., G., L. i L. , u Z., protiv tuženice I. M. iz V., 1 2

privremeno u M., Republika Italija, koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž x- 152/2014-2 od 9. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1253/2012 od 27. listopada 2014., u sjednici održanoj 26. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju iznos od 50.000,00 USA dolara u protuvrijednosti u kunama na dan isplate po srednjem tečaju HNB zajedno sa kamatom koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a koju poslovna banka plaća u mjestu ispunjenja obveze, tekuće od dana raskida ugovora, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Dužne su stranke same snositi svoje troškove ovog parničnog postupka."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka t3e pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženice zahtijeva isplatu naknade u visini od 50.000,00 USA dolara s osnove raskida "Ekskluzivnog ugovora za osobnog menadžera" (dalje: Ugovor) sklopljenog 15. rujna 1999. koji iznos, sukladno čl. 9. Ugovora predstavlja unaprijed utvrđeni minimalni iznos ulaganja agenta (tužitelja).

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 141. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ocijenivši kako je odredba čl. 9. st. 2. Ugovora ništava jer se njome tuženica obvezala, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, vratiti za slučaj raskida ugovora iznos koji nije u srazmjeru s onim što se tužitelj obvezao uložiti niti odgovara njegovim stvarnim ulaganjima. Pritom sudovi zaključuju da je navedeno ugovorno utanačenje posljedica nedovoljnog iskustva i lakomislenosti tuženice koja je prvi puta (sa 19 godina) sklopila takav ugovor s tužiteljem, kao menadžerom, s dugogodišnjim iskustvom.

Revident u reviziji samo uopćeno navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Budući da revident u reviziji nije određeno naveo i obrazložio razloge zbog koje bitne povrede odredaba parničnog postupka reviziju podnosi niti razloge zbog kojih smatra da je počinjena takva povreda, što je bio dužan učiniti u sukladno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP to ovaj sud, postupajući po odredbi čl. 386. st. 2. ZPP takav uopćeni revizijski razlog nije uzeo u obzir.

Tužitelj u reviziji osporava zaključak suda o razlozima ništavosti odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora, odnosno o lakomislenosti i neiskustvu tuženice. Tvrdi da je tuženica nastavila raditi kao manekenka i model iz čega bi proizlazio suprotan zaključak od zaključka sudova o snalažljivosti tuženice. Također osporava zaključak suda o naravi odredbe čl. 9. Ugovora, navodeći kako ista ne predstavlja ugovornu kaznu već sporazum stranaka o visini naknade štete koju tužitelj trpi u slučaju raskida ugovora, slijedom čega zaključuje da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 10. i 132. ZOO. U odnosu na činjenične navode revidenta iznesene u reviziji o razlozima na kojima sud temelji zaključak o ništavosti čl. 9. Ugovora, ovdje treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da su drugostupanjski i prvostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 141. ZOO kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev, slijedom čega ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 26. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.