Gžrs-85/2012-1 · Županijski sud u Splitu

Gžrs-85/12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Sovjetke Režić, predsjednika vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miha Mratovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica I. J., odvjetnica u S., protiv tuženika P. d.o.o. S., iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-394/11 od 10. veljače 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2013. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-394/11 od 10. veljače 2012. godine.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 750,00 kuna.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka uprave tuženika broj 3129/11 od 20. svibnja 2011. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i to ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1-191/96 kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 21. ožujka 1996. godine za obavljanje poslova radnog mjesta vozača u prometnom sektoru. Odbijen je i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto "vozač" u prometnom sektoru, sukladno ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme broj 1-191/96, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak.

Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 3.060,00 kuna u roku od 8 dana.

Protiv presude prvostupanjskog suda žalio se tužitelj, pobijajući istu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i prihvati tužbeni zahtjev, a, podredno, da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zatražen je trošak za sastav žalbe u iznosu od 750,00 kuna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U ovoj parnici tužitelj je zatražio sudsku zaštitu iz radnog odnosa, zahtijevajući utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 20. svibnja 2011. godine, te vraćanje na radno mjesto na kojemu je radio do otkaza.

Tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja.

Prvostupanjski sud je smatrao nespornim, odnosno, u bitnome je utvrdio:

-da je tužitelj zaključio s tuženikom 21. ožujka 1996. godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-191/96 za obavljanje poslova "vozač II",

-da je tuženi 20. svibnja 2011. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja broj 3129/2011, a koju odluku je tužitelj zaprimio 23. svibnja 2011. godine,

-da je 3. lipnja 2011. godine tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 6. lipnja 2011. godine, te da je 30. lipnja 2011. godine tužitelj podnio tužbu u ovoj parnici,

-da je tuženik izvijestio sindikate koji djeluju kod istoga o namjeravanoj odluci izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja, uz prijave i popratnu dokumentaciju do 13. svibnja 2011. godine,

-da je kod tuženika u vrijeme otkazivanja bio na snazi Pravilnik o radu od 17. rujna 2008. godine,

-da je tužitelj 10. i 11. svibnja 2011. godine bio na bolovanju,

-da je brat tužitelja I. B. bio zaposlen u zajedničkom obrtu za usluge K.m. " u suvlasništvu S. i M. B. (tužitelja), od 6. svibnja 2011. godine,

-da je navedenom obrtu Grad Split, Služba za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj 11. travnja 2011. godine izdao dozvolu za obavljanje djelatnosti auto-taksi prijevoza na području Grada Splita i to za vozilo "Mercedes", klase "E", bijele boje, reg. oz. ST ...,

-da je svjedok S. M. 10. svibnja 2011. godine zamijetio, ispred gradske tržnice, na autobusnoj postaji, taksi vozilo bijele boje, marke Mercedes", te tužitelja kako isto vozi te više puta toga dana pružao usluge korisnicima taksi usluga,

-da su svjedoci S. M. i F. G. 11. svibnja 2011. godine zamijetili tužitelja da vozi taksi vozilo s vidnim oznakama pružanja taksi usluga, u vozilu bijele boje marke "Mercedes" i to na taksi stajalištu kod bolnice "Križine" u Splitu, i

-da je do istog saznanja kako tužitelj vozi taksi vozilo i pruža usluge korisnicima taksi usluga, došao i svjedok C. B.

Temeljem tih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze propisanu odredbom članka 96. Pravilnika o radu, jer je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad 10. i 11. svibnja 2011. godine obavljao poslove pružanja taksi usluga, te je 10. svibnja 2011. godine tu taksi uslugu obavljao na autobusnom stajalištu tuženika, na koji način da je konkurirao svom poslodavcu. Polazeći od toga da privremena nesposobnost za rad tužitelja ima značiti nesposobnost za obavljanje poslova za koje je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu, dakle, poslove vozača, prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan navod tužitelja da je 11. svibnja 2011. godine obavio tek samo jednu vožnju, umjesto brata, jer je i temeljem iskaza saslušanih svjedoka prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je tužitelj više puta tijekom 10. i 11. svibnja 2011. godine obavljao poslove taksi vozača, iako se te dane zbog privremene nesposobnosti za rad, nalazio na bolovanju, pa je time zloupotrijebio tu privremenu nesposobnost za rad. Stoga je prvostupanjski sud smatrao neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i istog je odbio. Prvostupanjski je sud ispravno ocijenio izvedene dokaze, kako je to propisano odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst - dalje: ZPP), te je pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, postupak otkazivanja tuženik je proveo u skladu sa Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), a ni sam tužitelj ne upućuje na pogreške i propuste u postupku koji je prethodio donošenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Nadalje, ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, jer je tužitelj zloupotrijebio bolovanje kada je 10. i 11. svibnja 2011. godine, dok se nalazio na bolovanju, obavljao poslove taksi vozača za potrebe obrta, čiji je suvlasnik tužitelj zajedno sa njegovom suprugom.

Radi iznijetog, odbijanjem tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 108. ZR, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tužitelj je u žalbi naveo da je tuženik Odluku broj 3129/11 od 20. svibnja 2011. godine donio zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a u izreci da je naveo "zbog počinjene osobito teške povrede radne obveze iz članka 96. Pravilnika o radu i članka 103. Kolektivnog ugovora za radnike P. d.o.o.Split". Ovo da tužitelj naglašava, jer se, sukladno odredbama ZR, izvanredni otkaz ugovora o radu daje u slučaju počinjenja osobito teške povrede radne obveze, dok se u slučaju skrivljenog ponašanja radnika daje redoviti otkaz (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

U odnosu na ove žalbene navode za odgovoriti je da već u nazivu Odluke koju je tuženik donio 20. svibnja 2011. godine, pod brojem 3129/2011, stoji: "Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja". Nadalje, u izreci je navedeno da se radniku M. B., koji je radio na poslovima vozača u prometnom sektoru, izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog počinjene osobito teške povrede radne obveze.

Prema tome, u nazivu Odluke o izvanrednom otkazu stavljeni dodatak "zbog skrivljenog ponašanja", suštinski ne mijenja narav odluke o izvanrednom otkazu, a niti uopće izaziva dilemu da bi se moglo raditi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

Ni ostali žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda.

Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, osnovom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe.

U Splitu, 14. veljače 2013. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Sovjetka Režić